Dana 16.3. je godišnjica tragične smrti Rachel Corrie, američke studentice i aktivistice za ljudska prava. Ubili su je 2003. židovski okupatori i teroristi, dok je spriječavala rušenje palestinskih kuća u Rafahu u Pojasu Gaze. Ubijena je na izrazito okrutan način. Iako je na sebi imala narančastu fluorescentnu jaknu i govorila na megafon, kako bi bila uočljiva, izraelski vojni buldožer ju je pregazio bez upozorenja. Da bi bio siguran da je mrtva, vozač buldožera je krenuo unazad i još jednom prešao preko njenog tijela.

Iako je bila američka državljanka, vlada SAD je za ovaj, uostalom, kao i za sve druge zločine, cionistički režim ekskulpirala. U to vrijeme, dok je ratni zločinac Ariel Sharon bio premijer Izraela, ova teokratska država, koja ima čak i atomsko oružje, masovno je rušila palestinske kuće, s motivacijom u „sumnju“ da je neki član iz te obitelji povezan s nekom organizacijom koja je protiv njihove okupatorske vlasti. Ovakvo kolektivno kažnjavanje je izravno kršenje 4. ženevske konvencije. Jednostavnije rečeno, ratni zločin.

Za ubojstvo Rachel Corrie niko nije odgovarao, iako se odvijalo pred više svjedoka i zabilježeno kamerom. Ovo je eklatantan primjer kakav to model „židovske demokracije“ SAD nude svijetu. I kakvi se parametri primjenjuju kad je u pitanju Izrael, a kada druge zemlje.

Ova hrabra djevojka imala je samo 23 godine. U Palestini je smatraju šehidom, a iako ne pripada tom narodu i herojem. Nakon što je postala planetarno poznata, o njenom životu je napisana knjiga i kazališno djelo pod nazivom „Zovem se Rachel Corrie“. Njeno ime ostaće vječiti sinonim za hrabrost i simbol borbe za ljudska prava.

Autor: Dino Sardi