1. DO 30. 11. 2011 MOZEMO OFICIJELNO KAZATI STA MISLIMO O DAYTONSKOM USTAVU

Pise: Dr. Muhamed Borogovac

1.1 NAJVAZNIJI ZAKLJUCAK PRESUDE IZ STRASBOURGA: USTAV BiH NIJE PROMJENJEN NA LEGALAN NACIN U DAYTONU

Do sada siroj BiH javnosti nije bilo poznato, ali sud u Strasbourgu (Strazburu) je povodom Tuzbe Fincija i Sejdica donio u stvari vise presuda, koje su poredane po znacaju.

U prvom pasususu ODLUKE SUDA (Decision of the Court) sud presudjuje da je Tuzba Fincija i Sejdica u nadleznosti suda i odmah zatim sud presudjuje glavnu stvar, DA JE DAYTONSKI USTAV DONESEN MIMO INSTITUCIJA BOSNE I HERCEGOVINE, znaci na neustavan nacin. To je upravo ono sto Nacionalni kongres Republike BiH godinama govori. Slijedi citat u originalu na Engleskom, a zatim tacan prevod na Bosanski toga dijela odluke suda:

The Court also noted that the Constitution of Bosnia and Herzegovina was an annex to the Dayton Peace Agreement, itself an international treaty. The power to amend it was, however, vested in the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina, which was clearly a domestic body. In addition, the powers of the international administrator for Bosnia and Herzegovina (the High Representative) did not extend to the State Constitution. Accordingly, the contested provisions came under the responsibility of the respondent State.

Prevod na Bosanski: Sud primjecuje da je Ustav Bosne i Hercegovine bio jedan od aneksa Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je u svojoj sustini internacionalni dogovor. Medjutim, nadleznost da amendira ustav pripadala je Parlamentarnoj skusptini Bosne i Hercegovine, koja je, jasno, domaca (BiH) institucija. Osim toga, ni moc (nadleznost) internacionalnog administratora Bosne i Hercegovine (Visokog Predstvnika) se nije pruzala na drzavni ustav. Prema tome, zakljucujemo da je odgovornost da se mijenja ustav pripadala jedino doticnoj drzavi. – kraj prevoda.

Dakle, nikakav Milosevic i Tudjman nisu imali sta traziti kada je promjena ustava Bosne i Hercegovine u pitanju. Mi smo to ranije u vise navrata objasnjavali izvlaceci zakljucke na osnovu Clana 268 Ustava RBiH, jer je u tom clanu jasno propisna procedura promjene Ustava, tj. definisano je ko moze predloziti promenu Ustava, definisano je kako se narod pita i kako daje saglasnost na promejnu, i kako se na kraju diskutuje i usvaja promjena Ustava u Ustavnoj komisiji i u Skupstini Republike BiH. Tu se nigdje ne spominju nikakvi stranci, nikakve susjedne drzava – promjena Ustava je iskljucivo u nadleznosti gradjana Republike BiH i institucija Republike BiH. A to sto su agresori na RBiH mijenjali ustav RBiH u vojnoj bazi hiljade kilomatara daleko od BiH umjesto gradjana RBiH u institucijama RBiH potpuno de-legalizira daytonski aneks 4, tj. Daytonski “ustav”. To je samo papir kojega ni jedan gradjanin ne mora niti traba postovati jer zasto bi mi postovali ono sto su nam kazali strani drzavljani Milosevic i Tudjman u Daytonu/Parizu?

I ne samo to! Cak je i finalna Pariska verzija Daytonskog sporazuma, koja sadrzi svih 12 aneksa, nelegalna, jer nikada nije ratificirana u Skupstini Republike BiH.

Mi smo do sada u vise navrata ovako, detaljnije, objasnjavali nelegalnost Daytona. Buduci da smo se obracali narodu, a ne pravnim ekspertima, osjecali smo potrebu da objasnimo nas stav, nije nam bilo dovoljno samo da kazemo gole cinjenice kao sto je to ucinio Sud u Strasbourgu u gore citiranom dijelu Odluke suda.

Nasi politicari i izdajnicki mediji su sakrili ovaj kljucni dio presude iz Strasbourga i sve sveli na ljudska prava Roma i Jevreja u Bosni.

-----

2.1 LJUDSKA PRAVA SU STARA PODVALA NEDRZAVOTVORNIM NARODIMA, LAZNA ZAMJENA ZA SUVERENA PRAVA

U sistemu vrijednosti nase civilizacije, definisanom u povelji UN, ljudska prava su medju zadnjim na ljestivici, malo iznad prava zivotinja, dok su suverena, tj. prava drzava prva na ljestivici po znacaju tzv. Prva korpa. To cete i sami zakljuciti ako se npr. sjetite da je Sadam Husein hemijskim otrovima masovno ubijao gradjane svoje zemlje i da tada nije bilo nikakve intervencije svijeta, dok je intervencija uslijedila kada je napao na susjednu drzavu Quvait. Slicno, Crveni Kmeri su ubili milione svojih sugradjana, uz zgrazanje svijeta, ali bez intervencije da se to zaustavi. Samo zato sto su vaznija suverena tj. drzavna prava od ljudskih prava, cetnici su se politicki borili da dokazu da je u BiH bio gradjanski rat, a ne agresija Srbije na Republiku BiH. Naime, ako Bosnjake ubijaju “Bosanski Srbi”, tada su im ugorzena samo ljudska prava i nema intervencije, a ako je Srbija agresor na suverenu drzavu BiH, onda UN moze kaznjavati Srbiju. Sjetimo se da je Alija Izetebegovic pregovorima sa Karadzicem i Bobanom pomogao agresorima stvarajuci privid gradjanskog rata.

Svijet je na pocetku rat u BiH ispravno tretirao kao agresiju Srbije, te je poceo kaznjavati Srbiju ekonomskom blokadom, ali je Alija Izetbegovic sve uspio svesti na dogovore "zaracenih strana u BiH" te intervenciju UN na kaznjavanju agresora usmjeriti na posredovanje i pomoc svijeta u promjeni Ustava RBiH.

Upravo zato nasi neprijatelji od Daytona do danas nastoje da nam poruce: “Vazna su ljudska prava, borite se za ljudska prva.” Drugim rijecima, nemojte se buniti sto vam je nezakonito oduzeta drzava, tj. Ustav Republike BiH, cime su vam narusena suverena prava, nego se na salterima Republike srpske borite za njihovu milost, tj. za vasa ljudska prava. Zato npr. cetnicki agent Ceric gradi dzamije po Republici srpskoj, varajuci tako Bosnjake, utjesnim ljudskim, u konkretnom slucaju, vjerskim pravima, da zaborave borbu za drzavu koju im upravo otimaju.

Pod tackom br. 3. u ovom Glasniku prenosimo u originalu na Engleskom kompletan zakljucni dio presude suda u Strasbourgu, naslovljen sa "Decision of the Court" (Odluka Suda). Sud je u stvari ovom presudom rasturio Daytonski "ustav". Npr, nije problem samo izbor za Predsjednistvo, nego i u Skusptinu.

I ova presuda jos jendom dokazuje da pravo vlada svijetom. Ovim je jos jednom potopljena izdajnicka fama kako "svijet dijeli Bosnu jer mrzi muslimane". Svijetom vladaju profesionalci, a Bosna i Hercegovna se dijeli jer se nasi izdajnici stalno saginju pred cetnicima, tako su istrenirani i zatim pazljivo odabrani od svojih gospodara da nas predstavljaju.


-----
1.3 Ako se ne bavite politikom, politika se bavi vama

Ne postoji narod na svijetu koji je vise puta i teze od Bosnjaka osjetio na svojoj kozi tacnost gornje konstatacije. Mnogi ce se odmah sloziti sa tom konstatacijom kada se sjete svih ubijenih, raseljenih, ali i danasnje situacije u Bosni i Hercegovini. Srecom povodom presude Evropskog suda u Strasbourgu imamo mogucnost da nesto ucinimo za drzavu i narod, dakle za sebe, jer IMAMO PRAVO DA DO 30. NOVEMBRA ZVANICNO predamo nase misljenje o Daytonskom "ustavu".

Dakle, ako ste ikako u mogucnosti otidjite u Skupstinu Republike BiH, koja je sada bespravno uzurpirana od daytonaca, i predajte na protokol “Ustavno-pravnoj komisiji Parlamenta BiH” sta vi mislite o Ustavu Bosne i Herceogvine.

Ako niste u Bosni i Hercegovini posaljite vas prijedlog o Ustavu Bosne i Hercegovine Ustavno pravnoj komisiji predstavnickog doma i Ustavno pravnoj komisiji Doma naroda na slijedece adrese:

igor.bajic@parlament.ba

upkpd@parlament.ba

zijad.hasic@parlament.ba

upkdn@parlament.ba

Clanovi Ustavno pravne komisije predstavnckog doma su:

PREDSJEDNIK:
Šefik Džaferovic (Cetnicki agent koji je falcifikovao rezultate rasprave o brcanskom amandmanu proglasavajuci da je narod podrzao Amandman. Prilozene diskusije su dokazale da su ucesnici javne rasprave ubjedljivo odbili amandman.)

Mato Franjicevic
Aleksandra Pandurevic
Becirovic, Denis
Magazinovic, Saša
Ljubic, Božo
Šepic, Senad
Prodanovic, Lazar
Kunic, Petar

KONTAKTI:
sekretar: Igor Bajic
+ 387 33 28 60 68
+387 33 22 68 41
igor.bajic@parlament.ba
upkpd@parlament.ba

Clanovi Ustavno pravne komisije doma naroda su:

PREDSJEDNIK:
Krstan Simic

Sulejman Tihic (Kljucni cetnicki agent koji je u Prudu dogovorio brcanski amandman i sve ucino da ga progura, suprotno protivljenju naroda, sto je dokazala i Javna rasprava.)
Borjana Krišto
Genjac, Halid
Merdžo, Josip
Rodic, Dragutin

KONTAKTI:
sekretar: Zijad Hasic
+ 387 33 28 44 05
+387 33 22 68 41
zijad.hasic@parlament.ba
upkdn@parlament.ba

Prilikom slanja vaseg Zahtjeva preporucujemo vam da u CC kopirate i nasu adresu Bosanski_kongres@nkrbih.com tako da znaju da postoji svjedok da ste dokument predali na vrijeme.

Ako vas u Skupstini pitaju u ime kojeg udruzenja predajete Zahtjev, slobodno kazite da ste iz Nacionalnog kongresa Republike BiH jer: "Clan Nacionalnog Kongresa Republike BiH je svako onaj ko se tako izjasni, ako je ostao vjeran Ustavu Republike BiH i ako nesto konkretno cini u borbi za Republiku BiH".

======================================================


2. JEDAN PRIMJER KAKO TREBA IZGLEDATI VAS ZAHTJEV USTAVNIM KOMISIJAMA

Ja (navedite vase ime i prezime i JMBG) ne priznajem Daytonsko-Pariski “ustav” i zahtijevam da se u Bosni i Hercegovini ukine suspenzija i vrati u funkciju nas legalni ustav, Ustav Republike Bosne i Hercegovine.

Kao OBRAZLOZENJE prilazem Deklaraciju o Republici BiH, pisanu od strane advokata Republike BiH Prof. Francisa Boylea i podrzanu od starne mnogih BiH udruzenja gradjana, ukljucujuci Nacionalni kongres Republike BiH, Majke Srebrenice i Podrinja i druge:


NARODU REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Polazeci od pravosnažne presude Internacionalnog suda pravde (ICJ) od 26. februara 2007. godine u slucaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Mi, gradjani Bosne i Hercegovine, odlucni da se borimo protiv diskriminacije po bilo kojoj osnovi, za vladavinu prava i pravdu za žrtve agresije i genocida, poštivajuci Konvenciju o sprecavanju i kažnjavanju zlocina genocida, poštivajuci Evropsku Povelju o lokalnoj samoupravi, poštivajuci Povelju Ujedinjenih Nacija, odlucni da putem ove Deklaracije implementiramo pravosnažne presude Internacionalnog krivicnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i pravosnažne presude Internacionalnog suda pravde (ICJ) od 26. februara 2007. godine u slucaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, na dan 24. septembra 2010. godine, usvajamo

DEKLARACIJA O REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI

Internacionalni sud pravde je 26. februara 2007. godine svojom pravosnažnom presudom u slucaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore presudio: „Da je Srbija prekršila obavezu da sprijeci genocid na što je bila obavezna na osnovu Konvencije o sprecavanju i kažnjavanju zlocina genocida, koji se odnosi na genocid pocinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.” Sud je utvrdio da su genocid pocinile vlasti i institucije tzv."Republike Srpske" posebno Vojska (VRS) i Policija (MUP) tzv."Republike Srpske" i da je Srbija imala obavezu da sprijeci genocid.

Podnošenje tužbe za genocid 1993. godine prethodi svim naknadnim ustavnim i pravnim aranžmanima za državu Bosnu i Hercegovinu. Presuda Internacionalnog suda pravde je nadredjena svim ustavnim aranžmanima koji se danas nude žrtvama agresije i genocida ukljucujuci i Aneks IV Dejtonskog sporazuma.

Stoga, Mi, gradani Bosne i Hercegovine, žrtve agresije i genocida, pozivajuci se na pravosnažnu presudu Internacionalnog suda pravde i zakonito pravo na RESTITUTIO IN INTEGRUM (vracanje u originalno stanje) utemeljeno na imperativnim normama Internacionalnog prava JUS COGENS, usvajamo Deklaraciju kojom proglašavamo da poštujemo iskljucivo Ustav Republike Bosne i Hercegovine i da cemo se boriti za povrat institucija Republike Bosne i Hercegovine, onakvih kakve su bile prije agresije i genocida, pa u ime toga proglašavamo nevažecim Daytonski ustav i institucije kreirane Daytonskim ustavom.

Ustav Republike Bosne i Hercegovine je jedini pravni dokument na osnovu kojeg je priznata nezavisnost Bosne i Hercegovine. Ustav Republike Bosne i Hercegovine je ukinuo komunizam i obezbjedio održavanje slobodnih višepartijskih izbora u Bosni i Hercegovini u 1990. godini i obezbjedio je održavanje slobodnog referenduma za nezavisnot u 1992. godini. Pod ovim ustavom, Republika Bosna i Hercegovina je postala clanica UN-a. Ustav

Republike Bosne i Hercegovine obezbjeduje da je svaki gradanin suveren na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine bez obzira na etnicku i vjersku pripadnost.

Clan 154. Ustava Republike Bosne i Hercegovine: “Neprikosnoveno je i neotudivo pravo i dužnost gradana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrdjeno uredjenje Republike”.

Clan 155. Ustava Republike Bosne I Hercegovine: “Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da sprijeci gradane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zlocin prema narodu i kažnjava se kao teško krivicno djelo”.

Internacionalna zajednica je prihvatila volju gradjana Bosne i Hercegovine izraženu referendumom od 1. marta 1992. godine priznanjem Republike Bosne i Hercegovine kao suverene države.

Ostatak Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i Jugoslovenska narodna armija (JNA) pokrenuli su rat i izvršili agresiju u 1992. godini protiv Republike Bosne i Hercegovine sa ciljem stvaranja etnicki ciste Velike Srbije što je dovelo do ubijanja, genocida i stradanja nevidjenog u Evropi poslije Drugog svjestkog rata. Pravosnažnim Rezolucijama broj 752 i 757 od 1992. godine, Savjet bezbjednosti Ujedinjenih Nacija je usvojio ekonomske sankcije i politicku izolaciju Srbije i Crne Gore kao kaznu za agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

U privremenim mjerama Internacionalnog suda pravde od 13. septembra 1993. godine, “Sud je ubilježio da, od vremena Naredbe [Srbiji i Crnoj Gori] od 8. aprila 1993. godine, i pored više rezolucija Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih Nacija, “stanovništvo Bosne i Hercegovine je izloženo strašnom stradanju i gubitaku života koje šokira savjest covjecanstva i u flagrantnoj je suprotnosti sa zakonom morala”.”

Nakon agresije i genocida, Ustav Republike Bosne i Hercegovine je nelegalno (putem genocida) suspendovan i ilegalno zamjenjen Dayton-skim ustavom. Ne postoje pravne odredbe u internacionalnom pravu niti gradanskom pravu koje se mogu koristiti kao osnova da se agresijom i genocidom promijeni ustav i politicki sistem suverene države. Gradanima Bosne i Hercegovine su oduzeta njihova prava agresijom i genocidom.

Naša je obaveza da državi Bosni i Hercegovini vratimo ustavni, pravni i teritorijalni status kakav je Bosna i Hercegovina imala prije agresije i genocida.

Cilj agresije i genocida protiv gradana Republike Bosne i Hercegovine je bio stvaranje etnicki ciste Velike Srbije na racun teritorije Republike Bosne i Hercegovine. Zakonitost i pravda u slucaju Bosne i Hercegovine ce biti ostvareni samo nakon što ce izvšiocima agresije i genocida biti oduzeto ono što su ostvarili kao svoj cilj. Na osnovu Internacionalnog prava i gradanskog prava, sve što je steceno na ilegalan nacin ne može biti priznato kao legalno.

Dayton-ski sporazum potpisan u Parizu u decembru 1995. je nagradio agresiju i genocid sa prisilnom, ilegalnom i nepravednom podjelom Republike Bosne i Hercegovine na dva “entiteta”: “Federaciju Bosne i Hercegovine” i “Republiku Srpsku”, namecuci nepravedan i samo-paralizirajuci ustavni sistem koji je rezultirao neefekasnim strukturama vlasti.

Agresijom i genocidom je žrtva, država Republika Bosna i Hercegovina, prisiljena na Dayton-ski sporazum i Dayton-ski ustav. Na osnovu Konvencije o sprecavanju i kažnjavanju zlocina genocida, nista ne može opravdati potcinjavanje gradana Bosne i Hercegovine jurisdikciji ustavnog, pravnog i politickog uredjenja Dayton-ske Bosne i Hercegovine.

Na osnovu Povelje UN-a, Ujedinjene Nacije su bile obavezne da zaštite svoju clanicu, Republiku Bosnu i Hercegovinu, od agresije i genocida, a ne da nagrade izvršioce agresije i genocida sa teritorijom države žrtve.
Dayton-ski ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV Dayton-skog sporazuma) je nametnut agresijom i genocidom, i nije prošao legalnu proceduru propisanu za usvajanje amandmana na Ustav Republike Bosne i Hercegovine. I zato mi nikada necemo priznati Dayton-ski ustav niti bilo kakve izmjene tog ustava ili novi ustav koji bi mogao biti usvojen na institucijama Dayton-ske Bosne i Hercegovine.

Ako ne bude ukinut, Daytonski ustav može postati PRAVNI I POLITICKI PRESEDAN da ustav suverene države može biti promijenjen sa agresijom iz vana i gore od toga sa agresijom i genocidom. Daytonski ustav je rezultat agresije i genocida i graditi buducnost Bosne i Hercegovine na osnovu Dayton-skog ustava je isto što i podržavati genocid. Dayton-ski ustav je nastavak agresije i genocida protiv gradjana Bosne i Hercegovine drugim sredstvima.

Daytonskim ustavom, vlast nad žrtvama agresije i genocida u Bosni i Hercegovini je nezakonito stavljena u ruke onih koji su izvršili genocid i onih koji su kolaborirali sa izvšiocima genocida. Gradjani države Bosne i Hercegovine imaju legalno pravo da ne prihvate sadašnju situaciju jer bi to podrazumijevalo da same žrtve agresije i genocida legalizuju agresiju i genocid.

Bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom je cin genocida.

Trenutno stanje u državi Bosni i Hercgovini nije ništa drugo, nego ilegalni nastavak onoga što je zapoceto sa agresijom u 1992. da se legalizuje agresija i genocid, koji su sada potvrdeni Odlukom Internacionalnog suda pravde.

Ova Deklaracija poništava ilegalni Daytonski ustav Bosne i Hercegovine, koji kada ne bi bio ukinut mogao bi postati PRAVNI I POLITICKI PRESEDAN da se ustav suverene države može mijenjati sa stranom agresijom i gore od toga sa agresijom i genocidom.

Ovom Deklaracijom se proglašava da su oba entiteta “Federacija Bosne i Hercegovine” i “Republika Srpska” nelegalna i nelegitimna, jer su rezultat agresije, genocida i ilegalnog, nelegitimnog Daytonskog ustava.
Sa ovom Deklaracijom, pozivaju se gradani države Bosne i Hercegovine da se bore svim legalnim sredstvima da uspostave Republiku Bosnu i Hercegovinu, da nose zastave i da koriste simbole Republike Bosne i Hercegovine.

Bilo koja promjena u Ustavu može biti usvojena iskljucivo na osnovu procedure odredene Ustavom Republike Bosne i Hercegovine i pravnih osnova nadredenih gradanskom zakonodavstvu kao što su Povelja UN-a i pridružene joj konvencije, ali nikada odlukom paralelnih, dogovornih, ratnih i ostalih ad hoc institucija i pojedinaca koje nemaju na to legalno pravo.

Sa ciljem ostvarivanja svojih prava, a na osnovu neosporivih normi Internacionalnog prava (JUS COGENS ), gradani države Bosne i Hercegovine ne trebaju saglasnost institucija koje su osudene za agresiju i genocide niti od drugih institucija ciji mandat potice na osnovu bilo kojeg sporazuma ukljucujuci i Daytonski sporazum.

Mi stavljamo svoje potpise kao fizicki dokaz naše vjere u pravo našeg naroda da samostalno donosi odluke o svojoj buducnosti uvažavajuci zakon i suverenitet slobodnog gradjanina.

Ibran Mustafic - Predsjednik Upravnog odbora Udruženja gradjana "Majke Srebrenice i Podrinja "Potocari ''- Srebrenica, Bosna i Hercegovina

Profesor Francis A. Boyle - Generlni Zastupnik Republike Bosne i Hercegovina sa punim ovlastenjima na Internacionalnom sudu pravde (1993-1994) Champaign, Illinois, SAD

Zineta Mujic - Presjednik Udruženja gradjana “Majke Srebrenice i Podrinja” Fojhari - Srebrenica, Bosna i Hercegovina

Ivana Ina Mostarac - Predsjednik NVO “Djeciji Pokret Mira, Ljubavi i Prijateljstva”- Djeca Sarajeva http://www.djecasarajeva.ba/ Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Mirsad Muminovic - Presjednik NVO "United"- Vražici-Bosna i Hercegovina

Fahrudin Alic - Bikodze - Lukavac, Bosna i Hercegovina

Almir Omerovic - Modrica, Bosna i Hercegovina

Vahid Sendijarevic - Nacionalni kongres Republike Bosne i Hercegovine, Tuzla, Bosna i Hercegovina

Muhamed Borogovac - Nacionalni kongres Republike Bosne i Hercegovine, Tuzla, Bosna i Hercegovina

_____________________________________


3. ODLUKA SUDA U STRSBOURGU U PREDMETU FINCI-SEJDIC (DECISION OF THE COURT)

Decision of the Court

Admissibility

In the first place, the Court considered that, given the applicants’ active participation in public life, it was entirely coherent that they would have considered running for the House of Peoples or the Presidency. The applicants could therefore claim to be victims of the alleged discrimination. The fact that the present case raised the question of the compatibility of the national Constitution with the Convention was irrelevant in this regard.

The Court also noted that the Constitution of Bosnia and Herzegovina was an annex to the Dayton Peace Agreement, itself an international treaty. The power to amend it was, however, vested in the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina, which was clearly a domestic body. In addition, the powers of the international administrator for Bosnia and Herzegovina (the High Representative) did not extend to the State Constitution. Accordingly, the contested provisions came under the responsibility of the respondent State.

Merits

House of Peoples of the Parliamentary Assembly

The Court noted that although the House of Peoples of the Parliamentary Assembly was composed of indirectly elected members, it enjoyed very wide legislative powers. Article 14 taken in conjunction with Article 3 of Protocol No. 1 was therefore applicable.

The Court reiterated that discrimination occurred every time that persons in similar situations were treated differently, without an objective and reasonable justification. Where a difference in treatment was based on race or ethnicity, the notion of objective and reasonable justification had to be interpreted as strictly as possible. The Court had already held in its case-law that no difference in treatment which was based exclusively or to a decisive extent on a person’s ethnic origin was capable of being objectively justified in a contemporary democratic society built on the principles of pluralism and respect for different cultures.

In the present case, in order to be eligible to stand for election to the House of Peoples of Bosnia and Herzegovina, one had to declare affiliation with one of the “constituent peoples” of Bosnia and Herzegovina, which the applicants had not wished to do on account of their Roma and Jewish origins respectively.

Under the Constitution, Bosnia and Herzegovina is composed of two Entities: the Federation of Bosnia and Herzegovina and the Republika Srpska. The rule limiting the applicants’ eligibility rights was based on power-sharing mechanisms that made it impossible to adopt decisions against the will of the representatives of one of the “constituent peoples” of Bosnia and Herzegovina. Thus, relevant provisions included a “vital interest veto”, a “veto of the Entities", a two-Chamber system (with a House of Peoples made five Bosniacs and five Croats from the Federation of Bosnia and Herzegovina and five Serbs from Republika Srpska) and a collective Presidency of three members, composed of a Bosniac and a Croat from the Federation of Bosniaand Herzegovina and a Serb from Republika Srpska.

The Court acknowledged that this system, put in place at a time when a fragile ceasefire had been accepted by all the parties to the inter-ethnic conflict that had deeply affected the country, pursued the legitimate aim of restoring peace. It noted, however, that the situation in Bosnia and Herzegovina had improved considerably since the Dayton Peace Agreement and the adoption of the Constitution, as borne out by the fact that closure of the international administration of the country was now being envisaged.

The Court recognised the recent progress following the Dayton Peace Agreements and noted that, for the first time, Bosnia and Herzegovina had amended its Constitution in 2009 and that it had recently been elected a member of the United Nations Security Council for a two-year term. Nonetheless, the Court agreed with the Government that the time was perhaps still not ripe for a political system which abandoned the power-sharing mechanism in place and would be a simple reflection of majority rule. As the Venice Commission had clearly demonstrated in its Opinion of 11 March 2005, however, there existed mechanisms of power-sharing which did not automatically lead to the total exclusion of representatives of the communities which did not belong to the “constituent peoples". Furthermore, when it joined the Council of Europe in 2002, Bosnia and Herzegovina undertook to review the electoral legislation within one year, and it had ratified the Convention and the Protocols thereto without reservations. By ratifying a Stabilization and Association Agreement with the European Union in 2008, it had committed itself to amending electoral legislation regarding members of the Bosnia and Herzegovina Presidency and House of Peoples delegates to ensure full compliance with the European Convention on Human Rights and the Council of Europe post-accession commitments within one to two years.

In consequence, the Court concluded by 14 votes to 3 that the applicants’ continued ineligibility to stand for election to the House of Peoples of Bosnia and Herzegovina lacked an objective and reasonable justification and had therefore breached Article 14 taken in conjunction with Article 3 of Protocol No. 1.

Presidency of Bosnia and Herzegovina

With regard to the eligibility to stand for the Presidency of Bosnia and Herzegovina,the applicants relied only on Article 1 of Protocol No. 12. The Court noted that whereas Article 14 of the Convention prohibited discrimination in the enjoyment of “the rights and freedoms set forth in ... the Convention”, Article 1 of Protocol No. 12 extended the scope of protection to “any right set forth by law”. It thus introduced a general prohibition of discrimination. The applicants contested the constitutional provisions rendering them ineligible to stand for election to the Presidency of Bosniaand Herzegovina. Consequently, whether or not elections to the Presidency fell within the scope of Article 3 of Protocol No. 1, their complaint concerned a “right set forth by law”, which made Article 1 of Protocol No. 12 applicable.

The Court reiterated that the concept of discrimination was to be interpreted in the same manner with regard to Article 14 and in the context of Article 1 of Protocol No. 12, although the latter provision had a different scope. It followed that, for the reasons put forward with regard to the elections to the House of Peoples, the constitutional provisions under which the applicants were ineligible for election to the Presidency had also to be considered discriminatory. Accordingly, the Court concluded by 16 votes to one that there had been a violation of Article 1 of Protocol No. 12.

The Court also considered, unanimously, that it was not necessary to examine the case under Article 3 of Protocol No. 1 taken alone or in conjunction with Article 1 of Protocol No. 12.
Finally, it considered that the finding of a violation constituted in itself sufficient just satisfaction in respect of any non-pecuniary damage suffered by the applicants and ordered the respondent State to pay 1,000 euros (EUR) to the first applicant and EUR 20,000 to the second applicant for costs and expenses.

Judge Mijovic, joined by Judge Hajiyev, expressed a partly concurring and partly dissenting opinion. Judge Bonello expressed a dissenting opinion. The texts of these opinions are annexed to the judgment.

***

This press release is a document produced by the Registry. It does not bind the Court. The judgments are available on its website (http://www.echr.coe.int/).

___________________________


4. NEKI PATRIOTI REPUBLIKE BiH SU VEC KRENULI U AKCIJU

Ivana Mostarac, aktivistkinja "Djecijeg pokreta mira" iz Sarajeva je preko FaceBook grupe koja se bori za povratak Ustava Republlike BiH i koja okuplja preko 43,000 grdjana Republike BiH obavijestila gradjane Republike BiH da se vodi rasprava o promjeni Ustava povodom presude iz Strasbourga. Do tada su samo rezimska "nevladina" udruzenja imala cast da budu obavijestena te su se jedino rezimske pudlice pripremile za sjednicu odrzanu 4. novembra 2011, ali mi to sada nadoknadjujemo.

Ivana je vec uspjela da digne tlak Ljubicu, Dzaferovicu i predstvncima RS trazici povratak Ustava RBiH u funkciju, o cemu su pisale Nezavisne novine ne spominjuci imena, a mi prenijeli u proslom Glasniku. Ovaj put prenosimo informaciju Ibrahima Halilovica clanovima druge FB grupe koja se bori za Povratak Ustava RBiH.

SLAVUJ PROPJEVAO U NEMOCNOM BIJESU

Ibrahim Halilovic

Naše jucerašnje pismo upuceno Zajednickoj ustavno-pravnoj komisiji oba doma Parlamenta BiH sa zahtjevom da u slucaju Sejdic - Finci postupe kao i prema svim gradanima – dakle po jedino važecem Ustavu Republike Bosne i Hercegovine - protoklirano je i ulazi službeno u proceduru - to jeste bice dostavljeno svim clanovima Komisije.

Pismo sa Zahtjevom za povratak u život Ustava RBiH, Deklaracijom o RBiH, te pozivom i pravnim objašnjenjima NACIONALNG KONGRESA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE za sjednicu Komisije koja je zakazane za 22. i 23. novembra uz našu podršku, otišlo je i dvadesetorici parlamentaraca Predstavnickog doma.

Jutros se "trznuo" Slavko Slavuj Jovicic (SSND), clan Predstavnickog doma.
Evo Jovicicevog jutrošnjeg reagiranja, a potom i mog odgovora na nj:

Von: Slavko Slavuj Jovicic <Slavko-Slavuj.Jovicic@parlament.ba>

An: Ibrahim Halilovic
Gesendet: 11:06 Freitag, 11.November 2011
Betreff: RE: Primijenite odrdebe važeceg Ustava RBiH koje važe za sve gradane, pa i Sejdica i Fincija

Auu...baš si se namucio i potrudio da ovoliko napišeš, ali da ne dužim - nema ništa od toga!

Dejtonski sporazum je važeci Ustav BiH i tako ce i ostati!

Potpisao sam zakletvu u parlamentu BiH da cu poštovati Ustav ove zemlje i tako ce i biti!!!

Pozdrav!

*****

VON: Ibrahim Halilovic
AN: Slavko Slavuj Jovicic
Mail markiert 13:50 Freitag, 11.November 2011 Message-Text

Gospodine Jovicic,

hvala Vam za Vaš odgovor!

Vi ste jedan od vrlo rijetkih poslanika koji odgovaraju na pisma gradjana, što je znak opce kulture, kulture dijaloga i poštivanja svacijeg mišljenja, makar se s njim i ne slagali.

Osobno uvažavam svako mišljenje utemeljeno na cinjenicama, argumentima i dokazima.

Vi niste osporili ništa od naših navoda iznesenih u Zahtjevu za povratak u život Ustava Republike Bosne i Hercegovine, Deklaracije o Republici Bosni i Hercegovini, niti iz Poziva NKRBiH za ucešce na sjednici Zajednicke komisije oba doma Parlamenta za ustavno-pravna pitanja.

Vi ste samo iznijeli svoj na pravu neutemeljen stav kako je za Vas važeci Dayton-ski Ustav, a kao najjaci argument - naveli ste podatak kako ste se zakleli na vjernost tome Ustavu.

Vi ste se, poštovani gospodine Jovicic, zakleli na nelegalan Ustav.

Ako nije tako, molim Vas navedite dan, mjesec i godinu, zatim paralment ili skupštinu RBiH ili BiH kada je taj daytonski Ustav usvojen (tj. finalna vrezija potpisna u novembru u Parizu, M. B.).

Da je i taj "Ustav" i usvojen - iznad te odluke, kao i Mirovnog sporazuma iz Daytona i svih njegovih dodataka, pravno je jaca Presuda Medjunarodnog suda pravde po kojoj je Vlada RS - njena vojska i milicija odgovorna za genocid.

Vama je sigurno jasno kako se po medjunarodnim zakonima i konvencijama, a ni po Ustavu RBiH, ne može nikad legalizirati stanje pocinjeno genocidom. Dakle, mora se izvršiti „restitutio integrum“, to jeste povratak na ustavno-pravni poredak RBiH koji je bio na snazi prije genocida. To podrazumijeva i placanje svih vidova ratne odštete.

UN mora izvršiti presudu svoga najvišeg suda, inace što ce nam sudovi, ako se presude ne izvršavaju!

Do sada to od UN-a nije niko tražio, ali tražimo mi.

Buduci da ne možete dokumentirati legalnost Dayton-skog Ustava, ostaje nam obojici da se suglasimo kako je svaki zakon jedne države, pa i onaj temeljni - njen ustav - nelegalan ako nije prošao parlamentarnu proceduru i ako nije usvojen. (Ovo je temeljno opce pravno pravilo koje važi u svim demokratskim zemljama. Zašto bi Republika BiH bila izuzetak? )

U nadi kako cete sa našim stavovima i našim dokumentima upoznati svoju izbornu bazu i Poslanicki klub, te da necete prekinuti ovu komunikaciju, upucujem Vam srdacne pozdrave i najbolje želje.

U ime vodstva Grupe od 67.130 clanova Facebook Grupe koja zahtijeva povratak u život Ustava RBiH,

Ibrahim Halilovic

-----

KOMENTAR: Jedino se ne mozemo slozio da je Slavko Jovicic ovdje pokazao kulturu dijaloga. (Uostalom, to je Halilovic vjerovatno kazao samo iz kurtoazije.) Jovicicev odgovor je u stvari arogantan, sa pozicije sile, tipican za cetnicko-daytonske politicare, koji misle da ne moraju slusati sta im narod govori, nego misle da mogu bez argumenata diktirati kako ce biti. On ne iznosi nikakve argumente da bi podrzao svoj stav da je Dayton legalan Ustav BiH.

A to sto on navodi da se on zakleo na Daytonski ustav, nas podsjeca na jos jedan nivo nelegalnosti istoga. Naime Alija Izetvegovic se zakleo na Ustav Republike BiH, a po kojem nije imao pravo potpisati Dayton, kako vidmo npr. iz Clanova 154 i 155 Ustava RBiH. Dakle, i po tom osnovu su Alijini potpisi u Daytonu i Parizu nelegalani, pa je tako i Slavujev "ustav" nelegalan.

Dr. Muahmed Boroogvac

_____________________________


5. TACNA JE VASA TVRDNJA DA SU MEDIJI U SLUZBI REPUBLIKE SRPSKE

Pise: Zdenko Bajo

Uz zahvalnost, zbog vaseg doprinosa mojoj borbi i prije svega humanosti, obavjestavam vas, ako nisam ranije, (ne sjecam se) da sam od novinara nekih medija dobio informaciju da im je skrenuta paznja, kako se ne smiju doticati slucaja ubistva Ivone Bajo. Najpre prikrivene, navodno kako je to u interesu istrage, a onda poslije upada policije na BN televiziju u januaru 2010 godine, saznao sam da je cilj toga bio da se neograniceno na medijima reklamira Dodig Milorad, te da se izbace sve informacije koje bi ga omele u predsjednickoj kampanji te godine.

Jasna je bila poruka, sta ce se desiti medijima ako objave dokaze koje imam.

Neki "UZORAN" gradjanin bi podneo prijavu protiv tog medija, a sta bi se desilo dalje???

Pa mene niko ne sme da primi na posao u gradu!

Sta bi tek bilo da imam svoju televiziju recimo? ZATVORILI BI JE ZA 24 SATA.

Zato sam svoju borbu protiv mafije prebacio na internet sa parolom:

ISTINA O KRIMINALU U VLASTI - DOKAZI O UBISTVU DJEVOJCICE IVONE

http://kriminaluvlasti.blogger.ba/ 

U prilogu saljem zahtjeve koje sam slao u OT Bijeljina vezano za taj upad i neke vruce teme. Rok koji imaju za odgovor je 15 dana!

Nikada nisam dobio odgovor niti na jedan zahtjev. Nisam ni mislio da hocu. Cilj je bio da ih uznemirim, da znaju kako sam sve povezao i da izgube zivce!

Ta fasisticka naredba je dokaz da su izgubili zivce!
 

(5307 Wörter in diesem Text)
(81 mal gelesen)