1. SDP ustolicio kralja bosanske Elektroprivrede sa sjedistem u Beogradu

PETAK, 23 dacembar, 2011 12:50,

Izvor: Slobodna Bosna

Tek pod prijetnjom tužbe, direktor Elektroprivrede BiH Elvedin Grabovica objavio je sadržaj poslovnog aranžmana na kojem ce vlasnik beogradskog Rudnapa Vojin Lazarevic zaraditi desetak miliona KM.
Skoro puna dva mjeseca direktor Elektroprivrede BiH Elvedin Grabovica skrivao je i od javnosti i od dijela svojih najbližih suradnika iz uprave EPBiH detalje ugovora vrijednog blizu 160 miliona KM o isporuci struje mostarskoj Elektroprivredi HZHB. Kako smo otkrili u Slobodnoj Bosni krajem novembra, posrednicka uloga u ovom „izvoznom aranžmanu“ dodijeljena je beogradskoj kompaniji Rudnap u vlasništvu Vojina Lazerevica, a tekst smo pisali na osnovu pouzdanih insajderskih informacija, buduci da je direktor Grabovica kao zmija noge skrivao od javnosti ugovor potpisan s Rudnapom. Nakon teksta u Slobodnoj Bosni, u „istragu“ se ukljucila i organizacija Transparency International, no u maniru bahatog mocnika Grabovica je ostao nepokolebljiv u zaštiti ociglednog kriminala. Popustio je tek pod prijetnjom tužbe za kršenje Zakona o dostupnosti informacija, koju je uveliko pripremala organizacija za borbu protiv korupcije Transparency International.

Tako je polutajni ugovor sklopljen izmedu Elektroprivrede BiH i beogradskog Rudnapa napokon postao dostupan javnosti.

POTVRÐENO PISANJE „SLOBODNE BOSNE“

Tekst ugovora, ciju smo kopiju uspjeli dobiti, potvrduje sve bitne informacije koje smo vec objavili u Slobodnoj Bosni, ali otkriva i jednu važnu novu informaciju: ugovor izmedu EPBiH i Rudnapa skopljen je posredstvom Rudnapove banjalucke ekpoziture na cijem je celu Lazarevicev dugogodišnji poslovni ortak Velimir Vilendecic. Rudnapova ekspozitura smještena je u Banjoj luci, u Jevrejskoj ulici bb, a to prakticno znaci da ce se struja iz sarajevske Elektroprivrede BiH za mostarsku EP HZHB „izvesti“ preko Banje Luke! Obje elektroprivredne kompanije, i EPBiH i EP HZHB, u vecinskom su vlasništvu Federacije BiH i bilo bi logicno da tijesno suraduju i posluju bez suvišnih posrednika. Tim prije što je još 2009. godine Parlament Federacije BiH usvojio zakljucak koji obvezuje dvije elektroprivredne kompanije da ne smiju izvoziti višak elektricne energije prije nego što podmire sve potrebe lokalnog tržišta Federacije BiH.

Suprotno zakljucku federalnog Parlamenta, „izvoz“ struje iz Sarajeva za Mostar povjeren je banjalucko-beogradskom posredniku Vojinu Lazarevicu, koji ce na ovom krupnom poslu bez uložene marke kapitala (ne racunajuci koruptivno „podmazivanje“) zgrnuti najmanje deset miliona KM!


PRODAJA STRUJE BEZ TENDERA

Skandalozni ugovor izmedu EPBiH i Rudnapa otkriva samo djelic razgranatog biznisa s kriminalnom preprodajom elektricne energije. Od prije osam mjeseci, od kako je SDP na celo EPBiH instalirao Elvedina Grabovicu, bliskog poslovnog suradnika Zlatka Lagumdžije, beogradski Rudnap nametnuo se kao apsolutni gospodar svih viškova elektricne energije EPBiH. Tek manji dio raspoloživog viška elektricne enerije u 2011.godini EPBiH prodala je na tenderu (kupac je nezaobilazni Rudnap), a znatno veci dio raspoloživog viška krcmi se bez tendera, na bazi dnevnog ugovaranja, u cetiri oka bez svjedoka.

Samo nekoliko dana nakon što je instaliran na celo EPBiH, Grabovica je poništio ranije raspisani tender kojim je EPBiH oglasila prodaju elektricne energije za cetvrti kvartal 2011. godine. Na tenderu, koji je Grabovica poništio, postignuta je odlicna cijena, najviša u 2011. godini, od 64,5 eura za megavat-sat, a tu istu struju Grabovica je kasnije bez tendera prodao Rudnapu po bagatelnoj cijeni od oko 59 eura za megavat-sat! Zahvaljujuci ovom potezu, Elektroprivreda BiH je na svakom prodatom megavat-satu izgubila najmanje 5 eura! Ovaj gubitak sanirat ce lokalni potrošaci kojima su od jula ove godine racuni za struju uvecani za 15 posto. Na ovaj nacin Elektroprivreda BiH obezbijedila je dodatni prihod od oko 60 miliona KM, što ce biti sasvim dovoljno da se pokriju svi gubici prouzrokovani štetnim aranžmanima sklopljenim izmadu Grabovice i Lazarevica. Na kraju godine, Elektroprivreda BiH ce vjerovatno iskazati dobit od nekih deset miliona KM, što je samo šestina prihoda koji ce namaknuti julskim povecanjem cijena elektricne energije domacim kupcima za 15 posto.

GUBITAK EPBiH POKRIVAJU DOMACI KUPCI

Režimski mediji pod kontrolom SDP-a, predvodeni propagandnim horom FTV-a, Grabovicu ce proglasiti menadžerom godine uz obrazloženje da je pod njegov upravom EPBiH zabilježila profit od oko deset miliona KM, ali ce svakako prešutjeti cinjenicu da je iskazani profit šest puta manji od prihoda Elektroprivrede BiH ostvarenog drasticnim povecenjem cijena elektricne energije. Ozbiljna ekonomska analiza pokazala bi potpuno drukciju sliku: ako se izuzme prihod ostvaren poskupljenjem struje domacim kupcima, gubitak Elektroprivrede BiH u 2001. godini iznosi ravno 50 miliona KM!

Damir Fazlic opet jaše

FAZLIC PO „ŽENSKOJ LINIJI“ OTVORIO VRATA EPBIH

Beogradski Rudnap Vojina Lazarevica unazad pola godine uspio se pozicionirati kao nezaobilazan, strateški partner Elektroprivrede BiH. Za više nego privilegiran status Rudnapa u EPBiH prvenstveno je zaslužan Damir Fazlic, varalica širokog spektra i prvi saradnik vlasnika Rudnapa Vojina Lazarevica. Fazlic se probližio Grabovici nakon izravne preporuke iz vrha SDP-a. Prema neprovjerenim glasinama, Fazliceva supruga u bliskom je srodstvu sa suprugom jednog visokopozicioniranog dužnosnika SDP-a i ta okolnost presudno je uticala da cijeli vrh SDP-a preko noci promijeni mišljenje o Fazlicu. Do prije nekoliko godina, Fazlic se u vrhu SDP-a tretirao kao olicenje korupcije, no danas se tretira kao pouzdan poslovni partner. Posljednjih mjeseci Fazlic ne izbiva iz Sarajeva i uglavnom se druži s nekolicinom najutjecajnijih osoba iz vrha SDP-a.

Pogled preko nišana

POSLOVI S RUDNAPOM POSVAÐALI CRVENO-ZELENE PARTNERE

Prema informacijama Slobodne Bosne, odnosi unutar crveno-zelene koalicije naglo su pogoršani nakon što se jedan clan aktuelne Uprave EPBiH imenovan ispred SDA poceo „previše“ raspitivati za detalje ugovora sklopljenog s Rudnapom. U vrhu SDA procjenjuju da ce netransparentni poslovi EPBiH s prodajom elektricne energije nanijeti veliku štetu cijeloj platformaškoj koaliciji, bez obzira na cinjenicu što se mutni poslovni aranžamani sklapaju pod patronatom samo jedne clanice cetveroclane koalicije - SDP-a.


KOMENTAR: Zlatko Lagumdzija i Elvedin Grabovic i Zlatko Fazlic, iza kojih se Lagumdzija uspjesno skriva su kriminalci, ratni profiteri i uz to izdajnici drzave i naroda kojeg predstavljaju i kao takvi zasluzuju najtezu kaznu koja sljeduje izdajncima i spijunima u svakoj normalnojh drzavi, pogotovo jer su se stavili na stranu agresora koji je pocinio genocid u drzavi koju predstavljaju. Problem je sto je Bosna i Hercegovina u rukama organizovanog kriminala koji je onda u sprezi sa cetnicima. Jedini nacin da stanemo na noge je da likvidiramo tu bandu na celu drzave i da vratimo normalnu gradjansku drzavu, Republiku BiH, kakvu smo uvijek imali prije nihove agresije.

Dr. Muhamed Borogovac

________________________________


2. Petar Jelec: Uvjet za funkcioniranje BiH je ukidanje RS i FBiH

PETAK, 23 decembar 2011

Izvor: Sarajevo-x, skracena verzija.

Franjevac, teolog i profesor Petar Jelec svojim se djelima i javnim istupima pokazao i dokazao kao patriota, intelektualac koji svojim britkim analizima pogadja srž problema i nudi konkretna rješenja. U opširnom božicnom intervjuu za Sarajevo-x.com govorio je o zastoju u formiranju državne vlasti, osovini Dodik - Covic, Posavini, Thompsonu u Sarajevu, odnosu nove hrvatske vlasti prema BiH i stanju duha gradjana BiH te je poslao božicnu poruku...

Razgovarao: Adis Karadža

/.../

Kako vidite rješenje ovog problema i kako uopce sprijeciti ponavljanje slicnog scenarija vec nakon narednih izbora? Da li je vrijeme za ozbiljne promjene ustrojstva BiH zasnovanog na Daytonskom sporazumu?

Bio sam i ostao nepromijenjena mišljenja da je glavni problem ove države njezino uredenje i postojanje entiteta, nastalo na zlocinu i na genocidu te postojanje politicara poput Milorada Dodika koji svaki dan širi tenzije, mržnju i zaziva raspad BiH. Mislim da je to zapravo suštinski problem ove zemlje iz kojeg onda proizlaze svi drugi. Ako se i dalje ostavi ovakvo državno uredenje i bude inzistiralo samo na kozmetickim promjenama, mi ne možemo ici naprijed. Nekidan je, na moje veliko cudenje i iznenadjenje, Vijece Europe podnijelo izvješce u kojem je izricito receno kako su ''Republika Srpska i njezin predsjednik Milorad Dodik glavni krivci za negativnu situaciju u BiH''. Vrijeme je da iz tog zakljucka uslijedi konkretna akcija medjunarodne zajednice i da se konacno sankcionira Milorad Dodik, premda se bojim da bi u Republici Srpskoj i nakon Dodika došao neki novi Dodik. Conditio sine qua non normalnoga funkcioniranja ove zemlje jeste ukidanje Republike Srpske, pa i same Federacije, te organiziranje zemlje na sasvim novim osnovama i tako da svaki njezin gradjanin bude zašticen u svojim pravima, bez obzira na mjesto obitavanja. Nijedno rješenje drukcije od ovoga ne vodi nicemu i ne donosi ni mir niti stabilnost u ovoj zemlji.

/.../

Prije dva mjeseca bili ste prisutni na promociji knjige "Rat u Bosanskoj Posavini 1992.", koja je dokazala koliko je politika bila uzrok pada Bosanske Posavine. Kako komentarišete prijedlog predsjednika FBiH Živka Budimira o formiranju Distrikta Posavina i koliko bi to promijenilo stanje na terenu?

Radi se o iznimno vrijednoj knjizi umirovljenoga hrvatskog casnika Jerka Zovka ''Rat u Bosanskoj Posavini 1992.'', koja se na opsežan i dokumentiran nacin bavi velikosrpskom agresijom na Bosansku Posavinu te razlozima i uzrocima njezina pada 1992. godine. Autor je u svojim analizama dokazao da Bosanska Posavina nije izgubljena vojnim putem, nego dogovorima tadašnjega srpskog i hrvatskog vodstva (Boban-Karadžic, tj. Tudman-Miloševic), a prema svjedocanstvu hrvatskoga generala Petra Stipetica svaki pokušaj povratka tih teritorija pod hrvatsku vlast onemogucile su najviše hrvatske vlasti. Ideja predsjednika Federacije Živka Budimira više je nego dobra i on bi u tome trebao dobiti podršku ne samo odgovornih bosanskohercegovackih politicara, nego i svih onih kojima je u interesu da se isprave velike nepravde koje su u ovoj zemlji ucinjene Daytonskim sporazumom i ja je u potpunosti podržavam.

/.../

Iza nas su izbori u RH na kojima su opet glasali i bosanskohercegovacki Hrvati. Kako komentarišete nisku izlaznost bh. Hrvata na ove izbore?

Smatram da bh. Hrvati nemaju što tražiti na izborima u Republici Hrvatskoj, jer od toga, niti su imali, niti ce imati bilo kakve koristi ili dobra. Uostalom, politicare u Republici Hrvatskoj, ni lijeve ni desne, u golemoj vecini uopce ne zanimaju problemi s kojima se mi ovdje susrecemo. Vjerujem da je ovaj put presudnu ulogu u manjem izlasku biraca odigralo tehnicko pitanje smanjivanja birackih mjesta, jer je ljudima jednostavno bilo mrsko putovati po nekoliko desetaka kilometara do najbližega birackog mjesta. Nadam se da ce doci dan kad se više nijedan bh. Hrvat nece pojaviti na takvim izborima, jer ovdašnji Hrvati nisu nikakva dijaspora Republike Hrvatske niti žive ''izvan domovine'', kako je stajalo na predizbornim plakatima HDZ-a. Naša je domovina Bosna i Hercegovina, ma koliko se u posljednjih dvadeset godina vršila i još se uvijek vrši agresivna kampanja iz hrvatskih nacionalistickih i crkvenih krugova da bh. Hrvate uvjere kako im je matica Republika Hrvatska.

/.../

HDZ je u Hrvatskoj izgubio izbore i na vlasti ce u sljedece cetiri godine imati clanove Kukuriku koalicije? Kakve ce to posljedice imati po našu zemlju i ocekujete li sada neki konstruktivniji pristup Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini?

Koliko to god nekome paradoksalno zvucalo, ne ocekujem uopce nikakav konstruktivniji pristup Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, nego mi se cini kako bi moglo doci i do pogoršanja odnosa. Posljednju godinu-dvije svjedocimo više nego blagonaklonoj politici hrvatskog predsjednika Ive Josipovica prema Miloradu Dodiku i Draganu Covicu, zbog cega je Dodik nekidan javno pohvalio Ivu Josipovica govoreci da se nada da ce i s novom vlasti u RH uspješno suradivati, kako je suradivao s hrvatskim predsjednikom. Sjetite se i Josipovicevih besmislenih pohvala Dodiku, njihovih cestih susreta iza kojih je situacija po Hrvate u RS postala još gora nego prije, posebno zbog Zakona o katastru, premda se Josipovic prije godinu dana, u svom stilu u Nacionalu javno hvalio kako ce on ovakvom svojom ''konstruktivnom politikom'' vratiti Hrvate u Posavinu i RS. Koga Milorad Dodik tako javno i ustrajno hvali, s njim i s njegovim politickim i moralnim djelovanjem ocito nešto nije uredu. Tu su i Josipoviceve dvosmislene poruke nakon izbora, kako Hrvate u BiH trebaju predstavljati oni koji su dobili najviše glasova hrvatskoga birackog tijela, a nedavno je, ako je vjerovati bh. Vecernjaku, otišao i korak dalje spomenuvši da treba raspravljati i o mogucnosti uspostave treceg entiteta u Bosni i Hercegovini.


I Vesna Pusic je u posljednje vrijeme pocela davati izjave o BiH slicne onima koje daje Ivo Josipovic?

Da, procitao sam ono što je ona izjavljivala u posljednje vrijeme. Ivo Josipovic je sukreator vanjske politike u Republici Hrvatskoj, a s njim ce to raditi upravo i Vesna Pusic, kao nova ministrica vanjskih poslova. Njezine poruke posljednjih mjeseci ne ulijevaju previše nade za optimizam, jer je i ona pocela govoriti o uspostavi nekakvih entiteta po BiH, znatno odstupajuci od svojih prijašnjih stavova o BiH. Inace bi bilo vrlo zanimljivo analizirati ovaj ''kopernikanski obrat'' nekadašnjih detudjmanizatora: do jucer su se s pravom obrušavali na Tudjmana zbog njegove katastrofalne politike prema Bosni i Hercegovini, da bi danas svojim stavovima zapravo išli naruku zagovarateljima politike daljnje podjele ove zemlje. Cini mi se da je stanovit broj tzv. prijatelja Bosne iz ljevicarskoga miljea u Zagrebu Bosnu samo koristio za obracun s Tudjmanom (dakle, nisu to radili iz principijelnih razloga), a danas je to za njih drugorazredan problem. Licemjerje i nedosljednost Ive Josipovica, Vesne Pusic i drugih lijevih intelektualaca u Hrvatskoj i BiH je vidljivo posebno u slucaju kad se s pravom zgražavaju nad ustaškim zlocinima i nad genocidnošcu NDH u kojoj je pobijeno hiljade Srba, Židova, Roma, Hrvata i dr., no onda pod krinkom politickoga realizma, pomirbe i regionalne suradnje, bez ikakvih problema, prelaze preko genocidnosti Republike Srpske u kojoj je gotovo istrijebljeno nesrpsko stanovništvo. Ukratko govoreci, ja uopce više ne vjerujem Ivi Josipovicu i njegovoj navodnoj prijateljskoj politici prema Bosni i Hercegovini, a sve manje i Vesni Pusic ukoliko nastavi ovu pricu koju je pokrenula u posljednjih nekoliko mjeseci. Smatram da ce se mnogi razocarati novim kursom hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini, koji su zacrtali Ivo Josipovic i njegov savjetnicki tim, koji sve vrijeme ide naruku interesima velikosrpske politike na Balkanu. Ivi Josipovicu je u regionalnoj suradnji stalo jedino do dobrih odnosa sa Srbijom i Borisom Tadicem i on ce zbog njih žrtvovati i moralne principe i interese vlastite države. Na to sam upozoravao više puta, a javno pismo koje je Ivi Josipovicu uputila hrvatska književnica Ivana Simic Bodrožic, u kojem je opisala sadržaj razgovora s hrvatskim predsjednikom, samo me još više ucvrstilo u tom uvjerenju. Sve upucuje na to da ce Josipovicevu politiku slijediti i Vesna Pusic, ukoliko kojim cudom Zoran Milanovic ne uvidi da je to pogrešno i štetno, ne samo za interese Bosne i Hercegovine, nego i same Republike Hrvatske. Jer, Srbija Borisa Tadica nije doživjela nikakvu katarzu, niti se odrekla velikosrpske politike, ma koliko nas Ivo Josipovic i citav niz, posebno samoproglašenih intelektualaca u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pokušavao uvjeriti u suprotno. Kad smo vec kod njih, treba reci kako su intelektualci danas, uz vrlo rijetke iznimke, postali najpotkupljivija vrsta ljudi koji ce uz dobru nadoknadu raditi sve što ''poslodovac'' od njih zatraži. Nerijetko se radi o cinicima i nihilistima koji su u današnjem društvu postali neka vrsta sekularnog klera.

/.../

Koja je vaša božicna poruka katolicima u BiH i novogodišnja želja svim gradanima naše domovine?

Svim katolicima i pravoslavcima želim sretan i blagoslovljen Božic koji uskoro dolazi, a svim našim narodima, Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i ostalima (koje se ovdje cesto zaboravlja) mogu samo zaželjeti da im sljedeca godina bude bolja od prethodnih, da u ovom teškom vremenu uspiju održati svoje brakove, veze, slogu i ljubav u obiteljima, da poštuju svoje supružnike i ostarjele roditelje, da ne dopuste da vjerski i politicki predstavnici manipuliraju njihovim dušama i da ih truju mržnjom i nesnošljivošcu prema drugima.

________________________________


3. KULTURA KARAKTERIŠE NAROD I ODREÐUJE NJEGOVU SUDBINU

Inretvju o kulturi sa dr. Muhamedom Borogovcem, skracena verzija

Autor: Ibrahim Osmanbašic, Udruzernje za Kulturu Novo Sarajevo


Gospodine Borogovac, kako vi doživljavate tretman i brigu za umjetnost i kulturu u dejtonskoj Bosni i Hrecegovini?

BOROGOVAC: Svi znamo da se malo sredstava odvaja za kulturu, što ne cudi, buduci da je Bosna i Hercegovina sada veoma siromašna država. Medutim, problem je i kako su ta mala stredstva uložena. Na primjer, nekoliko TV serija i igranih filmova je snimljeno poslije rata koji se šegace sa ratom što je u stvari neprimjereno našoj situaciji. Kada u jednoj sceni imate tragediju, kao npr. u filmu “Gori vatra”, kada žena koja se iz izbjeglištva tek vratilu u svoju kucu gine od zaostale mine, a u slijedecim scenama imate “šegu” onda je time tragedija iz prve scene omalovažena. Genocid i “šega” ne idu zajedno, osim kod budalaša ili kod neprijatelja kojima bosanske žrtve ne znace ništa.

Ako u trenutcima kada je ugrožen i sam opstanak države i naroda sami Bosanci prave komedije onda to ima za posljedicu da drugi osjecaju da se i oni mogu šegaciti sa nama. Kada mi Bosanci prestanemo izigravati “dvorske lude” i drugi ce nas poceti uvažavati. Krajnje je vrijeme da zaboravimo na podvalu zvanu “novi primitivizam” pomocu koje se Bosanski jezik svodi na šatrovacko, jalijaško i mahalsko kreveljenje cime se pothranjuju stari jugoslovenski sterotipi o “glupim Bosancima”, “Suljama i Fatama”.



Opce je poznata nebriga za kulturno naslijede Bosne i Hercegovine, što je fakticki civilizacijsko kulturološko blago, tako da pored velikog broja ministarstava imamo situaciju da se javni teatri, galerije i muzeji sa respektabilnom tradicijom zatvaraju. Kuda vodi taj neprimjereni odnos prema kulturi?

BOROGOVAC: Pa taj odnos prema kulturi vodi tamo gdje je bio i cilj protagonista Velike Srbije kada su krenuli u projekat uništenja Republike Bosne i Hercegovine. Cilj kreiranja daytonske BiH je uništenje države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kao državotvornog naroda, a to ukljucuje i uništenje kulture, jer svaki narod je karakterisan sa njegovom kulturom. Daytonska Bosna i Hercegovina je samo vozilo koje treba da nas doveze do legalnog raspada države. Istina, u tom vozilu je svakom narodu data kocnica, tako da Bošnjaci mogu u svakom trenutku blokirati kretanje toga vozila u svoj nestanak. Medutim, projekat racuna na bošnjacke izdajnike koji su do sada permanentno davali saglasnost da to vozilo ide dalje tako što su usvajali nove daytonske zakone kojima su ukidali stare zakone Republike BiH. Time su ukidali i institucije Republike Bosne i Hercegovine, ukljucujuci i institucije kulture.

/.../

Kako danas gledate na vašu knjigu „Rat u Bosni i Hercegovini 1992-1995“, a koja je objavljena 1995. godine?

BOROGOVAC: Primjetimo da je knjiga kao i optužnica prethodila inkriminisanom djelu nepotrebne daytonske kapitulacije Republike BiH kada su cetnici vec izgubili rat i bježali u rasulu iz Bosne i Hercegovine. Dakle, svrha knjige je bila sprecavanje zlocina podjele Bosne i Hercegovine, odnosno, ona je trebala da upozori narod, poslanike Skupštine Republike BiH i Armiju šta radi Izetbegoviceva grupa na vlasti. Nadali smo se da ce se naci kriticna masa patriota koji ce ga sprijeciti u izdaji, kao što se ranije našlo patriota koji su ga sprijecili na Bosnjackom saboru 1993. da proglasi „Bošnjacku republiku“ u „Uniji tri Bosne“, koju je vec bio dogovorio sa Miloševicem i Tudmanom.

Knjiga je postala best seller. Dovoljno je da pretražujete Google-om sa mojim imenom i naslovom knjige i vidjecete na koliko mjesta je postavljena. Na primjer, na web stranici Baneprevoz, jednoj od najvecih stranica koja se bavi prodajom elektronksih knjiga na Srpskom, Hrvatskom i Bosanskom jezickom podrucju ta knjiga, mada polticka, je po broju prodaja u rangu sa popularnim knjigama, beletristikom, kao sto je npr. knjiga Mome Kapora “Foliranti”.

/.../

I pored veoma kompleksne materije koju „Glasnik“ tematski tretira, ipak se otvori prostor za prezentaciju književnog stvaralaštva, uglavnom patriotskih tema.

BOROGOVAC: To je zato jer smo svjesni koliko je kultura važna za narod. Kultura, tj. sistem vrijednosti, neko ce kazati “sistem prioriteta”, nekog naroda je ono što ga karakteriše, ono sto je odredilo njegovu prošlost i odredice buducnost. Ako narod ima ispravan sistem vrijednosti, taj narod ce uspjeti sacuvati svoju domovinu i dugorocno bolji život za sviju. Ljudi koji nemaju ispravan sistem prioriteta misle kratkorocno i oni nemaju problem da prodaju bitne stvari, recimo buducnost domovine, za neku materijalnu, dakle kratkorocnu korist. Naši neprijatelji su obilato koristili cinjenicu da nas narod cesto ima pogrešan sistem prioriteta. Postoje stvari koje se ne mogu platiti novcima. Sjetimo se npr. filma u kojem se mladi siromašni umjetnik koji živi sretno u ljubavi sa prelijepom ženom polakomi i nagovori svoju ženu da spava samo jednu noc sa starim milionerom (Robert Redford) za 1 milion dolara. Mislio je da ce time riješiti sve svoje probleme. I normalno ta trampa jedne suštinske vrijednosti, vjernosti njegove žene za novac upropaštava njihov život. Pouka je, licni integritet nema cijenu u parama.

Ili na primjer, našim ljudima je jasno da se život ne može trampiti za pare. Šta ti vrijede pare ako ceš dati zivot za njih? Medutim, kada je država u pitanju to im nije jasno. Tako se dogodilo da je Alija Izetbegovic primljen sa oduševljenjem kada se vratio iz Daytona i kazao: “Dobicemo 5 milijardi dolara za ovaj potpis.” A tim potpisom je usmrcena Republika BiH.

Na umjetnicima je zadatak da razvijaju ispravan sistem vrijednosti u narodu, da ne završimo kao narod koji živi od danas do sutra. Zato mi u Glasniku objavimo svaku patriotsku pjesmu, ako je uz to estetski na dovoljno visokom nivou. Patriotizam zauzima istaknuto mjesto u sistemu vrijednosti savremenih civilizovanih naroda koji danas upravo zbog davno uzgajanog patritizma imaju stabilne države i žive u blagostanju.

Ima puno naših ljudi koji pokušavaju da se bave pisanjem kao da su odrasli u vakumu, kao da nisu žrtve genocida i protjerivanja. Ako je “književnik” covjek protjeran iz Bosne, on je u ocima svijeta karatkerisan strašnim ratom, genocidom i protjerivanjem. To je njegovo veliko iskustvo. Ocekivalo bi se da je u njegovo pisanje utkano njegovo teško životno iskustvo, jer bez toga nema književnika. I šta se dogada? Ljudi koji sebe smatraju književnicima pišu romane i pjesme u kojima se ugledaju na teme i iskustva nekih sasvim drugih, njima stranih naroda. Cak se dogadja i perverzija da pišu na Švedskom jeziku?! Kako možeš biti umjetnik na jeziku na kojem ti nije majka pjevala uspavanke?! I cisto tehnicki, kako mošeš biti vjest na jeziku koji si naucio sa 30, 40 ili 50 godina i nikad neceš prestati zamuckivati?

Zato mi u Glasniku ignoriramo te pokondirene “književnike” nego objavljujemo samo pjesme pravih književnika, onih koji su od takvog materijala satkani da ih tišti njihovo životno iskustvo te su osjetili potrebu da pišu o Bosni. Samo ljudi satkani do takvog materijala su u stvari dovoljno inteligentni i dorasli da postanu književnici.



Interesantno je vaše grupisanje pisaca u BiH na režimske i one koji to nisu. Sigurno ste svjesni pozicije u kojoj se nalaze i jedni i drugi, a što ostavlja dubok trag u društvu.

BOROGOVAC: Ako neko treba da ima slobodu govora i izražavanja o svim temama u društvu to su umjetnici. Ne postoji “politicki podobno” umjetnicko djelo. Ako je podobno, onda nije umjetnicko, jer nije kriticno, u smislu pronicljivog nezavisnog pogleda na svijet oko sebe. Posao umjetnika je da uocava istine koje nisu ocigledne za obicnog covjeka. Zato bi moja poruka svakom umjetniku koji cita ovaj intervju bila:

Šta ce ti književno djelo u kojem se ponavljaju otkrica i misli nekog drugog autora. Onda je bolje citati djelo originalnog autora, onoga ko je bio i sam u stanju da dokuci neku umjetncku ili životnu istinu.

Pogotovo ti ne trebaju “djela” koja ce predstavljati svijet onako kako ga vlasti vide. Onda si samo najamnik, režimski poslušnik. Nisi umjetnik ako ne govoriš istinu onako kako je ti vidiš. Normalno da ce se režim kojem je jedino stalo da se održi na vlasti, a ne mari za dugorocni prosperitet države i naroda, truditi da umjetnike upregne u svoja kola.

Medutim, ako se dozvoliš upregnuti u ta kola, ako zbog neke koristi napišeš i jedanu rijec u koju ne vjeruješ, tim cinom si se intelektualno prostituirao. Nisi ostao vjeran sebi. Izdao si sebe i to ljudi prepoznaju i nemaš više kredibiliteta.

Znam da je strahovito teško ostati ispravan kao umjetnik u smislu gornjih postulata, pogotovo u državi korumpranoj na sve nacine kao što je današnja Bosna i Herecgoovina. Medutim, nije lako postati književnik i zato ne moža svako ni biti književnik. Trebaš biti karakter da bi zaradio pravo u narodu da se okitiš zvanjem književnik. To ti nikakva komisija ne može dati, nego samo citaoci, ako ih osvojiš.

Zato ja, pravim tu podjelu na rezimske “književnike”, tj. oni koji su se prodali za beneficije, i na nezavisne istinske književnike, one moralne gromade, ljude koji su sacuvali svoj integritet i u ovim teškim vremenima.

U tom smislu, ovo što radi Udruženje za kulturu Novo Sarajevo je zaista vrijedno pažnje, jer ste kroz vaše udruženje omogucili mnogim nezavisnim autorima da izdaju svoje prve knige. Buduci da je režim odavno iskontorlisao zvanicno “Udruženje knjižavnika BiH” vi ste u stvari preuzeli njihove bitne funkcije otkrivanja nezavisnih tj. pravih književnika.

Na kraju, zahvaljujci internetu i mogucnostima veoma laganog kopiranju knjiga, moja prognoza je da ce književnici koji žive od prodaje knjiga isceznuti sa scene. Književnici ce biti ljudi koji imaju poriv da se bore za bolji svijet i koji ce za to koristiti svoje slobodno vrijeme za pisanje, npr. poslije posla i za vrijeme vikenda. Bice sve više pisaca koji ce biti materijalno obezbijedeni i zato nezavisni od režima. Takvim ljudima ce tehnologija pojednostavit osvajanje citalaca, ako su dobri pisci, npr. objavljivace preko mnogobrojnih web stranica i blogova.

Primjetimo da i u tom pogledu vaše Udruženje radi ispravno. Npr. cesto kada kliknem na vašu web stranicu, vidim naslovnicu neke nove knjige koju izdajete. Možda bi dobro bilo da imate i biblioteku e-knjiga, i da prodajete e-knjige, i tako se samofinasirate, jer znajte, kada su knjige u pitanju, akcija se seli na internet.

Režimski pisci ce se još neko vrijeme prodavati režimu npr. da bi dobili nagradu ili za mogucnost nastupanja i putovanja koje omogucuje režim, ili za radno mjesto, ali ce ih uskoro zgaziti vrijeme, buduci da im režim nece moci naci citalacku publiku jer ce biti procitani od publike kao sluge režima. Izdavanje i citanje knjiga ce se odvijati preko interneta i bice citani samo oni koji imaju šta kazati i koji imaju moralni integritet u pisanju.

Daytonski režim ce uvijek imati svoje odane intelektualce, ali to ce biti oni koji to rade iz ubjedenja, ljudi koji su asimilirani u velikosrpsku kulturu i koji zato razbijaju Bosnu i Hercegovinu.

Kompletan intervju je na linku

http://www.kns.ba/s/index.php?option=com_content&task=view&id=1002&Itemid=1 

________________________________


4. UN JAVLJA O DRASTICNOM IZUMIRANU BOSANACA I HERCEGOVACA

PETAK, 23 decembar 2011 09:46

Prosjecna starost Bosanaca i Hercegovaca je oko 40 godina, a fertilitet 1,3 djeteta po jednoj ženi, što je drastican pad u odnosu na period od prije 50 godina, kaže doc. dr. Amra Pobric iz Sarajeva: "Mi smo vam od 1953., kad smo imali skoro petereo djece po majci, po ženi, u 1991. došli na 1,88, što je galopirajuce. A sad smo došli, po razlicitim procjenama, na 1,3 djece. Jako malo. I što je još zacudjujuce, po mojoj analizi mi imamo niži fertilitet u ruralnim naseljima nego u urbanim. Poslije rata mi definitivno imamo pražnjenje sela, depopulaciju, gašenje sela".

Iz zemlje je tokom i nakon rata otišlo izmedu 200 do 250 hiljada mladih ljudi, reproduktivno sposobnih, i zbog toga se zabrinjavajuce brzo povecava procenat starih.

"S pocetka 90-ih pripadali smo tipu zemlje cije je stanovništvo tek ulazilo u fazu starenja, dok je situacija danas drasticno drugacija, što u brojkama izgleda ovako", kaže Pobric:

"Imali smo mladih do 14 godina negdje 25 posto, što je vrlo solidno, a starih nam je bilo izmedu šest i osam postotaka. Sad imamo stanovnika preko 60 godina oko 16 posto. Procjene i UN-a i unutranje tako se nekako vrte. A cim vam stanovništvo staro prelazi osam posto, vec je zbarinjavajuce, 12 posto posebno, tako da smo mi došli po tipu stanovništva skoro u duboku starost - ne cak ni starost nego prelazimo u duboku starost".

U pet kantona u Federaciji djeca iz socijalno ugroženih porodica uopšte ne ostvaruju pravo na djeciji doplatak, a u ostalih pet jedno dijete od države za mjesec dana života može dobiti od 11 KM u Zenicko-dobojskom do 33 u Sarajevskom. RS ce dati doplatak samo onome ko dobije i drugo dijete - 35 KM po djetetu. Ukoliko se ovakva praksa nastavi, profesor Žiga predvida: "Oni koji rukovode društvom treba da shvate da je uzaludna borba, cak da budem do kraja otvoren, za prostore na ovome podrucju ukoliko te prostore sutra nece imati ko naseljavati. Ja vas uvjeravam, sa vec nastalom tom bijelom kugom ove prostore u veoma dogledno vrijeme nece više naseljavati potomci ni ovdašnjih Bošnjaka, ni Srba, ni Hrvata. Ovaj prostor ce postati jedan pust prostor, jedna pustara, ili ce naseliti potomci nekih drugih naroda. Dakle, mora se stvoriti ambijent za normalan nacin življenja. Nece u ovakvoj paklenoj situaciji niko poželjeti da živi, ni potomci Srba, ni Hrvata, ni Bošnjaka, bez obzira ko sa njima danas manipulira na nacin kako manipulira".

(24sata.info)

KOMENTAR: Barem ovdje ne mozemo kriviti "cetnike", "svijet", "vehabije, "Sandzaklije" i ostrale nase uobicajene "neprijatelje" koje izvlacimo kao iz rukava kada god nam nesto ne ide zbog nase sebicnosti, nespsobnosti ili ljenosti. Dakle, ovdje je kriva jedino nasa vlastita sebicnost, tj. ciganluk, tj. trcanje za stvarima i komoditetom, umjesto da ulozimo trud i vrijeme u ono sto je vazno, u djecu. Ne mozemo kriviti ni drzavu, jer ima dovoljno ljudi koji nemaju nikakvu drugu prepreku da radjaju djecu, osim licne sebicnosti.

Sjetimo se kako su se Jevreji ponasali po tom pitanju, tj. koliko djece radjaju, od genocida u drugom svjetskom ratu i sve do danas.

M. B.

________________________________


5. RE: ETNICKI NAROD I DRZAVNI NAROD

Poštovani dr. Borogovac,

o toj temi sam više puta pisao i zastupam misao veoma slicnu vašoj o etnickom narodu i državnom narodu. Tek ja te pojmove nazivam drugacije. Za mene je narod prvenstveno u etnickom smislu, a ono što Vi nazivate državnim narodom, ja imenujem politickim narodom. Pa imamo dva pojma naroda : u etnickom smislu i u politickom.

Ne slažem se s Vašim poimanju naroda kao neke iskljucivo osjecajne kategorije. Tocno je da se narod ne može stvoriti propisom, ali narod je puno više od pukog osjecaja. Narod cini cjelokupnost kulture i zajednickog života neke društvene skupine u kojima imaju presudnu važnost jezik, obicaji, vjera, zajednicka povijest i vrijednosni sustav. Nikada u stvarnosti nije ništa savršeno pa tako nije niti neki narod. Želim reci da neke narodnosne znacajke mogu izostati ili biti zajedncke s nekom drugom etnickom skupinom, ali te cinjenice same po sebi ne poništavaju stvarnost pripadanja i osjecaju nekoj etnickoj skupini.

Na primjer, slucaj istarskih Hrvata koji do 1945. nisu bili u sastavu Hrvatske države osim kratko vrijeme i to samo istocnog dijela poluotoka. Ipak je u narodu stvorena zadržana kroz duga stoljeca svijest o hrvatskom identitetu i pripadnosti hrvatskom narodu. Medjutim, osjecaji pomiješani sa krivim znanjem, s manipulativnim znanjem ili obicnim zabludama cesto mogu dati posve krivi rezultat kad se ljudi izjašnjavaju po osjecajma. Tada u prvi plan dolazi izjašnjavanje o pripadnosti npr. svom zavicaju, jer se ne shvaca da je neciji zavicaj samo dio šire narodnosne zajednice - etnikuma, tj. onoga što Vi podrazumijevate pod nazivom etnicki narod.

S druge strane kad je rijec o pojmu državni narod tada mi se cini da je bolje govoriti o politickom narodu ili narodu u politickom smislu.

Nacija pak je ono što je vezano za državu u smislu kako ste to lijepo naznacili. Ipak ne bi se smjelo izjednaciti državu s nacijom. Naime, da bi neki politicki narod (državni narod) postao nacijom, mora proteci neko duže vrijeme, bez sukoba, u kojem ce se stvoriti osjecaj zajednicke države kao svoje domovine. U tom procesu sudjeluju sve etnicke skupine tj. sav politicki narod.

BiH je najzanimljiviji politicki i društveni fenomen možda u citavom svijetu. U vezi toga pokretao sam temu s pitanjem je li BiH moguca kao samoodrživa država.

Bilo bi mi drago o tom pitanju cuti Vaše cijenjeno mišljenje.

S poštovanjem

Vinko Buretic

KOMENTAR: Bosna i Hercegovina ce bti samoodrziva drzava isto kao i ostale multi-etnicke drzave, npr. USA, Kanada, Brazil, Indija, Indonezija, da nabrojim samo neke od najmongoljudnijih drzava svijeta. Sve te drzave su imale u svojoj istoriji manje ili vece probleme. Sjetite se npr. rata izmedju Sjevera i Juga u USA.

Da bi se spasila Bosna i Hercegovina potrebna je samo jedna organizirana politicka snaga koja ce djelovati u skladu sa internacionalnim zakonima, tj. insistirati da je RS nelegalna tvorevina rodjena pomocu genocida. Nebitno je dali ce u toj politickoj snazi biti samo Bosnjaci ili i ostali, jer Bosna se ne moze legalno raspasti bez saglasnosti i Bosnjaka. U tom slucaju borba za Bosni Hercegovinu moze potrajati, ali ce kad tad ishod biti povoljan za bucnost Bosne i Hercegovine.

Sto se tice vese primjedbe: "... narod je puno više od pukog osjecaja. Narod cini cjelokupnost kulture i zajednickog života neke društvene skupine u kojima imaju presudnu važnost jezik, obicaji, vjera, zajednicka povijest i vrijednosni sustav." u pravu ste. I ja smatram da narod odredjuje kultura, tj. sve to sto ste nabrojali i to sam kazao i u gornjem intervjuu.

Medjutim, ono sto sam ja jos kazao u proslom Glasniku je da svaki POJEDINI PRIPADNIK ZA SEBE odlucuje da li je pripadnik nekog naroda ili ne i to je iskljucivo SUBJEKTIVNA stvar. Znam npr. jevreja koji ne govore Hibru, ali su lojalni iskljucivo Izraelu. Znao sam Srba iz Bosne koji su govorili tipicni sarajevski govor, jer su odrasli u Sarajevu, ali su u bili lojalni iskljucivo srpstvu. Isto vrijedi i za Hrvate. I ne samo to, uzmite npr. Emira Kusturicu, Meshu Selimovica i slicne ljude koji su 100% bili uronjeni u bosansku tradiciju (kulturu), ali su se subjektivno osjecali kao Srbi i to ne samo deklarativno, nego su svoj zivot posvetili borbi za srpstvo.

Dr. Muhamed Borogovac

________________________________


6. I FATMIR ALISPAHIC U SAFU PROTIV DAYTONA NE STEDECI NI ALIJU, TVORCA DAYTONA?!

Izvod is clanka "Smrt Radovana Karadzica" iz Saffa 306

Šutnja je saucesništvo u ovom zlocinu (Daytonskom sporazumu, M. B), ma koliko se ta šutnja prodavala kao kooperativnost. Napose, u ime te kooperativnosti bošnjacko je rukovodstvo prihvatilo Republiku Srpsku...

- „Sva sreca pa postignuti tzv. sporazum nema nikakve vrijednosti. Vrijedi koliko i svaka izdaja. I prevara. Niko, pa makar se on zvao i Alija Izetbegovic, nema pravo potpisati kraj bosanske državnosti. Predsjednik je to mogao uciniti privatno, ali nikako u ime Države. Referendum o suverenitetu iz 1992. je jedini legalan i legitiman i sve što se kosi s voljom gradana RBiH, nelegalno je i nelegitimno“ – pisao sam u kolumni pod naslovom „Smrt Bosne“, od 1. decembra 1995. godine, koja je poslije uvrštena u moju knjigu „Krv boje benzina“.

Šesnaest godina, nije šala!, sjedimo u ovoj istoj recenici. Nema te sile koja može potrati cinjenicu da je Dejtonski sporazum kriminalni ugovor! Dejtonska kriminogenost proizilazi iz nasilnog obezvredivanja demokratske volje bh. gradana iskazane na Referendumu iz 1992., kao jedinog legalnog i legitimnog izraza demokratske volje o uredenju Bosne i Hercegovine. Iza Dejtonskog sporazuma ne stoji nikakva demokratska volja, jer se o dejtonskom uredenju nisu izjašnjavali bh. gradani, vec je takvo uredenje nametnuto nasiljem, fizickim i politickim, što je suprotno pravnoj snazi demokratije, legitimiteta i legaliteta. Bošnjacka politika je nakon uspostave mira imala u rukama sve pravne argumente da otvori i dobije proces preispitivanja pravne podloge Dejtonskog sporazuma, kao nametnutog i kriminalnog akta.

U otvorenom pismu Aliji Izetbegovicu, („Walter“, br. 52, od 15. maja 2002.), izmedu ostalog sam napisao: „Gospodine Alija Izetbegovicu molimo Te da povuceš svoj potpis sa Dejtonskog sporazuma i da priznaš da si taj potpis metnuo pod prisilom i ucjenom! U medunarodnom pravu postoje jasne odredbe da se - ništavnim smatraju svi ugovori koji su potpisani pod prisilom. Becka konvencija iz 1969. kaže da je – ništavan svaki ugovor zasnovan na prevari (clan 49), prinudi (clan 51), prijetnji ili upotrebi sile (clan 52). Dejtonski sporazum je, zahvaljujuci Tvome potpisu, postao pravni i legalni okvir za nastavak mirnodopskog genocida nad Bošnjacima, cime se dovršava ubijanje bh. države.“

Za razliku od prvih poratnih godina, velikosrpski zvanicnici više ne kriju da im je Dejton drag k’o mati rodena. Oni znaju da bez Dejtona nema Republike Srpske, kao što mi znamo da je Dejton kriminalni ugovor koji se može oboriti i sa cijim rušenjem bi uredenje BiH bilo vraceno na poziciju iz 1992. godine. Velikosrpska prednost je što imaju politicare koji cuvaju Dejton, a naša mana je što nemamo politicare koji bi smjeli otvoriti proces preispitivanja kriminalnog porijekla Dejtonskog sporazuma. Strategija cuvanja dejtonskog poretka podrazumijeva obavještajno pokrivanje, korumpiranje i ucjenjivanje bošnjackih politicara, koji godinama vec služe Beogradu. Ali, nisu sve karte kod politicara! Upravo se rada jedna nova patriotska energija, ciju ideološku osnovu cini Referendum iz 1992., odnosno, zahtjev za njegovom rehabilitacijom u ustavnom bicu Bosne i Hercegovine. Pokret koji u perspektivi broji oko 100.000 bh. patriota, svjesnih i odlucnih u namjeri da istraju na antifašistickom putu rušenja kriminalnog Dejtonskog sporazuma, trebao bi postati faktor jaci od kvislinške bošnjacke politike. Ovaj pokret, zasad okupljen oko Peticije za povrat RBiH http://republikabih.net/ , može postati pravni subjekt i povesti medunarodni spor za dokazivanje porijekla Dejtonskog sporazuma. Buduci da se radi o izvornoj patriotskoj energiji, o cistoj ljubavi prema Bosni i Hercegovini, nemoguce su kalkulacije kakve imaju bošnjacki uhljupi u politici. Tu nema kompromisa! Nema nagodbe! Traži se poništavanje Dejtonskog sporazuma, kao kriminalnog ugovora, i povratak Republike Bosne i Hercegovine, kao jedinog uredenja koje ima demokratsko, legitimno i legalisticko pokrice!

____________________________


PREGLED MEDIJA IZ SUSJEDNIHH DRZAVA


7. PREDSJEDNIK BOŠNJACKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE SJEVERNOG SANDZAKA NA DIPLOMATSKOJ TURNEJI U LJUBLJANI

Predsjednik Bošnjacke demokratske zajednice Emir Elfic, boravio je ovih dana u Ljubljani, gdje se susreo sa izvestiocem Evropskog parlamenta za Srbiju Jelkom Kacinom, a zatim i sa direktorom Medjunarodnog instituta za Bliski istok i Balkan IFIMES, gospodinom Zijadom Becirovicem.

Elfic je upoznao svoje domacine o situaciji u Sandžaku, o položaju Bošnjaka u Republici Srbiji i diskriminatorskom odnosu vlasti u Beogradu prema Bošnjacima. Elfic je izmedju ostalog istakao da je nedopustivo ponašanje nadležnih institucija kao i politizacija akreditacije Internacionalnog univerziteta kao najvažnije i najznacajnije visokoobrazovne institucije u Sandžaku.

Direktor IFIMES-a je upozorio na Sandžak kao novu neuralgicnu tacku koja bi mogla dovesti do eskalacije konflikta i pozvao politicke predstavnike Sandžaka da ne odgovaraju na eventulne provokacije režima Borisa Tadica.

Ukoliko vlasti u Beogradu ne poduzmu pozitivne korake koje su usmjerene ka rješavanju situacije u Sandžaku, a ne na dodatnom razvijanju konflikta, pitanje Sandžaka može ugroziti put Srbije ka Evropskoj uniji.

Predsjednik Elfic je istakao da je put Srbije evro-atlanskim integracijama put koji nema alternativu i jedini nacin rješavanja svih problema u Sandžaku, zadovoljenjem pravde i stvaranja pravne države, prihvatanjem evropskih principa i standarda.

Nakon diplomatskih susreta Predsjednik je pozvan da prisustvuje tribini i predavanju Jelka Kacina na temu EU I ZAPADNI BALKAN U 2012. gdje je uzeo aktivno ucešce.


KOMENTAR: Moramo odati priznanje slobodoljubivim gradjanima Sjevernog Sandzaka, a pogotovo Muameru Zukorlicu. Kao sto smo ranije pisali, nasi izdajnici, Bakir Izetbegovic i Mustafa Ceric, su u dogovoru sa Srbijom pokusali da ogranice uticaj Zukorlica, i u tom cilju su ukljucili cak i Turskog reisa, racunajuci na ogromni ugled Turske u Sandzaku. Medjutim, Zukorlic je na vrijeme formirao sve svjetovne institucije u Sjevernom Sandzaku, Kulturnu zajednicu (BKZ), nacionalno vijece (BNZ), Stranku (BDZ), koje su nezavisne od Islamske zjadnice i tako ih vise ne moze iskontorlisati ni SDA, ni reis Mustafa Ceric, Zukorlicev sef, niko osim samih Sandzaklija. Zukorlic je iskoristio svoju poziciju u IZ i osnovao sve nacionalne institucije u Sjevernom (srbijanskom) Sandzaku koje ce nastaviti voditi borbu Sjernog Sandzaka za politicku autonomiju u Srbiji, bez obzira sta se dogodi sa Islamskom Zajednicom i Zukorlicem.

Dr. Muhamed Borogovac

________________________________


8. SVE GLASNIJI HRVATSKI PATIOTI KOJI OTKRIVAJU PRAVU TUDJMANOVU PRIRODU

Svima su nam poznati Tudjmanovi zlocini prema Bosni i Hercegovini, pogovoto prema bosanskim Hrvatima, ukljucujuci i Tudjmanov i Izetebegovicev doprinos projektu Velike Srbije poklanjanjem koridora u Posavini. Nazalost Tudjmanovoj politici su se vratile i danasnje vlasti Hrvatske, o cemu se moze procitati i u ovom izdanju Glasnika, u gornjem intervjuu Fra. Petra Jeleca.

Slijede dva clanka iz Hrvatske koji govore kako Tudjmanove snage i danas kontrolisu Hrvatske medije. Medjutim, masovan odgovor hrvatskih intelektualaca na smjenu urednika HTV-a od stranne tudjmanovaca potvrdjuje nasu tvrdnju iz gornjeg naslova.


8.1 Vedrana Rudan Franji Tudjmanu: Zašto pocivaš u miru, ubojico?

Datum i vrijeme: 20.12.2011. u 21:27h

Pise: Vedrana Rudan

Hrvatska teve uporno se trudi da od ubojice Tudjmana napravi heroja preko leša Šprajca urednika Dnevnika Hrvatske teve. Hoce li Tudman biti manji ubojica vukovarskih civila ako nekakav Miocic, v.d. urednik Informativnog programa i još nekakviji glavni urednik Hateve-a Kovacevic ulože nadljudske napore da ubiju istinu o Vukovaru?

Nakon dvadeset godina? Jesmo li baš svi lobotomirani? Ja nisam. Što bi rekli oni sa ekrana, evo price. U Rijeci je 1991. godine izlazio Novi tjednik, izdanje Novog lista, zamjenik glavnog urednika bio je Branko Mijic, nekad pismeni, hrabri decko, danas glavni urednik Novog lista i ugledni hrvatski kolumnist.

Možda ce nekima biti bitno da je tih godina Mijic bio i na prvoj crti bojišnice iako kao urednik tamo nije morao biti. Polijecemo. Te devedeset i prve rijecka regija je udomila na stotine izbjeglih vukovarskih majki sa sitnom djecicom, pružila im sigurnost i ljubav.

Bio je rat, pomagalo se na sve nacine koliko se i kako moglo. Rijecani i Opatijci srecom nisu doživjeli ratna razaranja ali jesu razaranja svojih a posebno duša izbjeglica iz citave Hrvatske.

Vukovarske su se majke i njihova djecica u Rijeci i okolici od srca pazila i mazila sve dok… Sve dok dvadeset i drugog kolovoza 1991. godine Vukovarski Crveni križ nije zatražio od rijeckog Izvršnog vijeca da mu ono osigura 50 autobusa za povratak vukovarske djece u rodni grad.

Slavko Linic, tada predsjednik rijeckog Izvršnog vijeca nazvao je koordinatoricu za izbjeglice za rijecku regiju gospodu Jasnu Mihalincic, direktoricu opatijskog Centra za socijalni rad, i izrazio svoju bojazan za živote majki i djece koja bi se trebala u jeku ratnih razaranja vratiti u Vukovar.

Linic je smatrao da bi kolona od nekoliko desetina autobusa mogla biti idealna meta za agresora. Mislio je da bi za djecu i majke bilo najbolje da ostanu gdje jesu. S tim se nije složila gospoda Mihalincic koja je, revoltirana Linicevim postupkom, uputila prosvjed predsjedniku Tudmanu, te ministrima Gregoricu i Jurlini kao i Republickom centru za zbrinjavanje i pomoc izbjeglicama, Predsjedništvu skupštine opcine Rijeka i Predsjedništvu opcinskog odbora HDZ-a.

Gospoda Mihalincic u svom telefaksu opisuje citav dogadaj, citira gospodina Linica koji je rekao da “nece slušati savjete budala, primitivaca i seronja iz Vlade koju on ne priznaje.”

Tadašnji šef Ministarstva rada i socijalne skrbi strašno se uznemirio zbog svega pa je Linicu 27. kolovoza 1991. uputio kratko pismo:”Gospodine predsjednice. Tražimo da danas do 12.00 sati odgovorite o tocnosti navoda iz fax poruke koju Vam šaljemo u prilogu kako bismo o svemu mogli danas izvjestiti Vladu Republike Hrvatske, predsjednika Republike Hrvatske i Ministarstvo obrane”.

Linic ne bi bio Linic da nije odgovorio poslije 12.00. Citiram dio:

Na ruke ministra gospodina Bernarda Jurline. Žao mi je što Vam ne mogu napisati “štovani” ili “cijenjeni” jer Vas niti štujem niti cijenim. Tocno je da sam rekao da je Ministarstvo neorganizirano i da je ludost vracati pedesetak autobusa izbjeglica u situaciji kada rat traje (o cemu svjedoci i pucanje na autobus povratnika u Vukovar).

Takve naredbe ne treba prihvatiti jer su usmjerene protiv interesa napacenog naroda i Hrvatske u cjelini…

Zborio je Linic u gluhe uši, Linic tada nije imao kome da piše. Vukovarske majke i djeca su uz pomoc zagrebackih crvenih križeva i domoljubnih snaga autobusima krenula u vukovarski pakao i smrt.

Zbog objavljivanja citave price u rijeckom Novom tjedniku Mijicu davne 1991. nije izrecena “mjera upozorenja zbog povrede radne obaveze”, a i ja sam, autorica teksta o malim Vukovarcima i njihovim mamama, sacuvala glavu na ramenu. E, moj Šprajcu, zboriš u preteškom vremenu.

Pa ipak? Postoje podaci, svjedoci, stare novine, transkripti, snimke razgovora… Ima li ikoga normalnoga u ovoj zemlji, ne racunajmo na miocice i kovacevice, tko ne zna da je Vukovar razoren, spaljen, uništen, masakriran uz blagoslov Našeg Velikog Vode dovijeka živog Tudmana?

Jedino na Hateveu još nisu culi istinu? Ni oni u Programskom vijecu? Tudjman je za neke još uvijek heroj a ne zlocinac?

Linic je u kolovozu 1991. godine rekao da “nece slušati savjete budala, primitivaca i seronja iz Vlade koju on ne priznaje.” Mnogi od nas nikako se ne možemo složiti s politikom Hatevea pa ipak moramo podnositi mocne hateveovske budale, primitivce i seronje. Dokle?

http://www.tacno.net/Novost.aspx?id=12029#.TvEx9zgf1qI.facebook
________________________


8.2 PRIOPCENJE povodom smjene Zorana Sprajca, urednika Sredisnjeg dnevnika HTV-a

Nize potpisani osuduju marionetsku Upravu HRT-a zbog samovoljne suspenzije urednika Sredisnjeg dnevnika Zorana Sprajca. Zadnja verzija Zakona o HRT-u je najrigidnija od svih dosadasnjih. Sva tri upravna organa HRT-a (Uprava, Nadzorni odbor, Programsko vijece) izravno su kontrolirana od strane vlasti i opozicije. HRT nije javna televizija nego je uistinu jedna od posljednjih bastiona drzavne radiotelevizije u Europi. Gradjani je nazalost financiraju placanjem mjesecne pretplate, koja se zasniva na samom posjedovanju RTV prijemnika.

Od same uspostave RH kao drzave pa do parlamentarnih izbora 2000 kontrolu nad HRT-om imao je HDZ odnosno njezin predsjednik Franjo Tudjman. Nakon smjene vlasti 2000 god. donesen je dosad najbolji Zakon o HRT-u, koji je predvidao izravan izbor clanova Vijeca HRT-a. Vlast je taj Zakon ipak donijela s figom u dzepu, pri cemu je mislila da ce uvodenjem takozvanog Upravnog vijeca HRT-a zadrzati i dalje kontrolu nad HRT-om. Kada je SDP-ova vlast pak uvidjela da primjenom novog Zakona ne moze kontrolirati izravno izabrane clanove Vijeca HRT-a, pristupila je ponovnoj izmjeni Zakona i povratak na staro stanje. Inicijator rigidnog povratka na staro stanje je tadasnji SDP-ov ministar prosvjete i kulture Anton Vujic. Zadnja to jest aktualna verzija Zakona o HRT-u je dokaz nekompetentnosti i poltronstva njegovih autora, a omogucava vlasti potpunu kontrolu HRT-a. Dovoljno je pogledati tko su clanovi upravnih tijela HRT-a (marionete i poltroni politickih opcija, upravo suprotnost od onoga sto Zakon o HRT-u u cl. 25 tocka 9 predvidja).

Sacinjena je Peticija na linku

http://www.gopetition.com/petitions/promjena-zakona-o-hrt-u.html

koju mozete procitati i potpisati. Potpisnici Peticije su Don Ivan Grubisic, saborski zastupnik i bivsi clan Vijeca HRT-a, dr. Vlatko Silobrcic, clan HAZU-a, clan HHO-a i bivsi predsjednik Vijeca HRT-a te nize potpisani.

Srdacan pozdrav,

JURIS PROTECTA
Udruga za unapredenje pravosuda u RH

Zlatko Zeljko, predsjednik

_______________________________


9. IZVORNA BOSANSKA PATRIOTSKA MUZIKA: BRACA BEGIC "PLACE BOSNA"

Izvorna bosanska muzika se slusala u Bosni jos u vrijeme stecaka, prije nego su se Bosanci podijelili na Srbe, Hrvate i Bosnjake i prije orijentalnih uticaja ilahija i kasida. Ta muzika se i danas slusa, najvise u Posavini i Sjeveroistocnoj Bosni.

Bosanska sevdalinka je nastala kasnije formiranjem gradova, kao gradska pjesma, za vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine, na podrucju tadasnje Bosne koja je obuhvatala i danasnji Sandzak i mnoge nahije na desnoj obali Drine. I Sevdalinka je bila pjesma svih Bosanaca. Sjetimo se posljednje plejade velikih imena sevdalinke prije poplave sunda iz Srbije, kojega danas zovemo "turbo folk". Dakle, dovoljno je da se sjetimo imena Zaima Imamovica, Joze Penave, Himze Polovine, Safeta Isovica, Nade Mamule, Zore Dubljevic, Nedeljka Bilkica pa cemo vidjeti da je sevdalinka bila pjesma svih Bosanaca dok je nije pregazio novokomponvani shund.

Na slijedecem snimku izvorne muzike Brace Begic primjetite da oni jos nose narodne nosnje kakve se nalaze na bosanskim steccima.

http://www.youtube.com/watch?v=rPalvzHrn1A
 

(7767 Wörter in diesem Text)
(91 mal gelesen)