REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 763
21. januar 2012.
SADRZAJ
1. LEGALIZACIJA GENOCIDA: BRISANJE CLANA 48 IZ ZAKONA O POPISU STANOVNISTVA?!
2. ZAOSTRAVA SE BORBA PROTIV UKIDANJA ETNICKOG KLJUCA U REPUBLICI SRPSKOJ
2.1 AKCIJA SA INTERNETA PRELAZI I NA TEREN U "REPUBLICI SRPSKOJ"
2.2 MODEL PO KOJEM CETNICKI AGENTI SABOTIRAJU PATRIOTSKE AKCIJE
3. Pismo KBSA, IRGC, BAGI i VBHOA Visokom Predstavniku u BiH Valentinu Inzku
4. AKCIJA POKRETA ZA RBiH: NEPLACANJEM FIKSNOG TELEFONA USKRATITI PODRŠKU DAYTONSKIM REŽIMSKIM MEDIJIMA
5. NOVO OBRACANJE BIVSIH FUNKCIONERA REPUBLIKE BiH PATRIOTIMA REPUBLIKE BiH
6. ISTINSKI PATRIOTIZAM JEDNOG BORCA ARMIJE REPUBLIKE BiH I U RATU I U MIRU
7. Šminkanje politickog monstruma
8. Bosanski jezik
9. GLASAJMO ZA FILM ANGELINE JOLIE
ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 763
21. januar 2012.
SADRZAJ
1. LEGALIZACIJA GENOCIDA: BRISANJE CLANA 48 IZ ZAKONA O POPISU STANOVNISTVA?!
2. ZAOSTRAVA SE BORBA PROTIV UKIDANJA ETNICKOG KLJUCA U REPUBLICI SRPSKOJ
2.1 AKCIJA SA INTERNETA PRELAZI I NA TEREN U "REPUBLICI SRPSKOJ"
2.2 MODEL PO KOJEM CETNICKI AGENTI SABOTIRAJU PATRIOTSKE AKCIJE
3. Pismo KBSA, IRGC, BAGI i VBHOA Visokom Predstavniku u BiH Valentinu Inzku
4. AKCIJA POKRETA ZA RBiH: NEPLACANJEM FIKSNOG TELEFONA USKRATITI PODRŠKU DAYTONSKIM REŽIMSKIM MEDIJIMA
5. NOVO OBRACANJE BIVSIH FUNKCIONERA REPUBLIKE BiH PATRIOTIMA REPUBLIKE BiH
6. ISTINSKI PATRIOTIZAM JEDNOG BORCA ARMIJE REPUBLIKE BiH I U RATU I U MIRU
7. Šminkanje politickog monstruma
8. Bosanski jezik
9. GLASAJMO ZA FILM ANGELINE JOLIE
1. LEGALIZACIJA GENOCIDA: BRISANJE CLANA 48 IZ ZAKONA O POPISU STANOVNISTVA?!
16. Januar 2012
Povratnici u Republiku Srpsku oštro osudjuju usvajanje amandmana o brisanju clana 48. iz Prijedloga zakona o popisu stanovništva, domacinstava i stanova u BiH, a koji se nalazi u proceduri Parlamenta BiH. Clan 48. predvidjao je da ce prilikom formiranja vlasti i dalje važiti etnicka struktura prema popisu iz 1991. godine i to sve do potpunog provodjenja Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma.
Još teže
Glavni imam u Srebrenici Damir ef. Peštalic upozorava u izjavi za naš list da se brisanjem ovog clana legalizira genocid!
- To je strašna sprdnja i igra sa žrtvama genocida u Srebrenici. U našem gradu i drugim mjestima gdje je stanovništvo preživjelo genocid, najviše se vidi kako je živjeti bez države i zakona koji se brinu o žrtvama genocida i o tome da se ljudi vrate na svoje - potcrtava Peštalic.
Slicno misli i Enes Suljkanovic, potpredsjednik RS, koji smatra da clan 48. treba ostati u zakonu dok se u potpunosti ne završi provedba Aneksa 7. Povratnicima ce, kaže, biti još teže ako se ukine clan 48. i to ce biti potvrda etnickog cišcenja.
- Potrebno je ostvariti adekvatnu zastupljenost konstitutivnih naroda u oba entiteta. Ja sam povratnik i vodim racuna o otvaranju novih radnih mjesta i borim se da stvorimo uvjete za održivi povratak. Ali, politicari koji su živjeli u RS, kao što su ovi iz Šamca, zna se na koga mislim, otišli su u Sarajevo, Zenicu, Tuzlu i nije ih briga za nas - istice Suljkanovic.
Fatalna greška
I Camil Durakovic, zamjenik nacelnika Srebrenice, strahuje da politicke stranke u Federaciji opet ne naprave fatalnu grešku.
- Vjerujem da je to neka velika politicka trgovina koja, i pored toga što smo ošteceni prilikom potpisivanja Dejtonskog sporazuma i dobili RS, sada znaci da neko legalizira etnicko cišcenje. Razocaran sam i ogorcen, ali mi se ne možemo boriti protiv toga. Ukoliko se clan 48. ne uvrsti u neki drugi zakon, to ce biti fatalno po nas - naglašava Durakovic.
Vlastima više stalo do pozicija
- Ocigledno je da je aktuelnoj vlasti više stalo do svojih pozicija i licnih interesa nego do povratka ljudi na prijeratna ognjišta. Od 28.000 Bošnjaka, u Srebrenicu se vratilo samo 3.000 i ako to bude potpisano, naravno, da ce to znaciti legalizaciju genocida, što ostavlja mogucnost da se desi drugi. Ljudi koji su se vratili u Srebrenicu, Bratunac, Vlasenicu ponovo ostaju sami. Ne znam hocemo li imati snage da se izborimo i odbranimo ukoliko bi nam se dešavale iste stvari - upozorava ef. Peštalic.
(Avaz, Magazin plus)
______________________________
2. ZAOSTRAVA SE BORBA PROTIV UKIDANJA ETNICKOG KLJUCA U REPUBLICI SRPSKOJ
Pise: Dr. Muhamed Borogovac
2.1 AKCIJA SA INTERNETA PRELAZI I NA TEREN U "REPUBLICI SRPSKOJ"
Nacionalni kongres Republike BiH je pokrenuo borbu protiv ukidanja etnickog kljuca u RS, tj. protiv dovrsetka genocida kada smo u Glasniku br. 760 od 1. januarada 2012 objavili clanak DOGOVOR O VIJECU MINISTARA PRERASTAO U NOVI USTAV BiH GORI OD DAYTONA. U tom clnku smo objasnili da se dogovorom o Vijecu ministara na mala vrata, zbog jedne privremene stvari, trogodisnjeg mandata Vijeca ministara, mijenja jedna trajna stvar, daytonski Ustav, i to na gore. Dogovorom o formiranju Vijeca ministara, a koji ce vrijediti samo do slijedecih izbora, eliminise jedna ustavna institucija, etnicki kljuc u entitetima, jedina zastita Bosnjaka i Hrvata u RS i Srba u "Fedreaciji". Ako cemo eliminisati etnicki kljuc u entitetima, onda to treba uciniti i na drzavnom nivou, tj. eliminacijom entitetskog glasanja, koje uostalom mnogo vise smeta funkcionisanju Bosne i Hercegovine.
Tada smo obecali da cemo pozvati narod na bojkot popisa stanovnistva ukoliko se u popisu bude nasla etnicka i vjerka pripadnost i ukidanje etnickog kljuca u opstinama, naslijedjenog iz Republike BiH. Mi znamo kako drustvo operise. Niko ne moze nasta sam promjeniti u drzavi. Niko nema carobni stapic. Promjena dolazi jedino ako kriticna masa patriota prihvati neku borbu.
Odmah smo dobili podrsku na patriotskim FB grupama za taj bojokt Popisa stanovnistva. Podjecamo, radi se o FB gurpama koje imaju oko 72,000 i 48,000 clanova, a sigurno preko 100,000 zajedno. Najbolja moguca vijest je da se i stanovnistvo na terenu, na svoj nacin, pokrenulo u akciju protiv "legalizacije genocida" kao sto smo vidjeli u prethodnom clanku.
Primjetimo da su se do danas gotovo sve organizacija gradjana Bosne i Hercegovine u inostranstvu (osim SSD BiH) izjasnile protiv genocidnog popisa stanovnistva, procitajte npr. saosptenje pod tackom 3. u ovom Glasniku.
Medjutim, u prethodnom clanku iz Srebrenice se perfektno vidi i model kako velikosrpski projekat djeluje iznutra, kako sabotira patriotske akcije naroda, pa cemo to objasniti.
2.2 MODEL PO KOJEM CETNICKI AGENTI SABOTIRAJU PATRIOTSKE AKCIJE
Primjetimo kako u prethodnom Avazovom izvjestaju iz Srebrenice povodom ukidanja Clana 48 Camil Durakovic perfidno djeluje protiv naroda kojeg predstavlja. Naime, on ovoj ociglednoj izdaji "bosnjackih" politicara daje neki misticni smisao, implicirajuci da je to "neka velika POLITICKA trgovina", tj. da su Bosnjaci politicki dobili nesto krupno za uzvrat, samo mi to ne znamo. On ovdje ide na iste one slabosti u mentalitetu Bosnjaka koje je Alija Izetbegovic tako vjesto eksploatisao, a to je da narod odbija da vjeruje da je izdan od svojih lidera pa onda ociglednim izdajama svojih lidera pripisuje neku misticnu mudrost. Sjetimo se, takvim metodima je Alija Izetbegovic, koji je u stvarnosti samo cetnicki agent i nista vise, u masti neskolovanog i politicki naivnog naroda postao mudrac koji na neki mistican, obicnim smrtnicima nevidljiv nacin, vara cetnike. Krajni rezultat je pokazao da nije bilo nikakve skrivene mudrosti, nego da je Alija varao u stvari nas za dobrobit cetnickog projekta.
Zatim, Durakovic pomaze cetnickom projektu i kada glumi "razocaranog i uvrijedjenog", a onda nam porucuje "mi se NE mozemo boriti protiv toga", sto je cista laz, u interesu njegovih shefova cetnika. Naravno da se mozemo boriti. Trebao je pozvati stanovnistvo Srebrenice na bojkot popisa stanovnistva ukoliko se u popisu bude nasla etnicka i vjerka pripadnost i ukidanje etnickog kljuca u entitetima naslijedjena iz Republike BiH.
Bojkot Popisa na kojega cemo pozvati narod RBiH ce biti jos jedan tezak udarac genocidoj tvorevini, i to bas u nezgodno vrijeme kada filmska publika cijelog svijeta po prvi put ima priliku u filmu Angeline Jolie da vidi kako je genocid u Bosni izgledao na terenu. Jedno je citati statistike o ubijenim i silovanim, a drugo vidjeti na ekranima kako je tim ljudima bilo u stvarnosti.
Camil Durakovic nas vara i kada nam ubacuje mogucnost da bi clan 48. Mogao uci u neki drugi zakon. To je samo prevara za koju se kaze: "Obecanje ludom radovanje.". Naime, da su htjeli da zastita Bosnjaka sadrzana u Clana 48 ostane na snazi, onda bi im bilo svejedno u kojem je zakonu. Onda ne bi bilo razloga da je ovako eliminisu?
Imajmo na umu da je Durakovic obrazovan covjek kada se govori o zakonima, da je on Americki policajac, dakle veoma dobro upucen u pravnu nauku. Druga stvar, koju itreba imati na umu je da ga je policija RS uhapsila prije par godina, a da nikada nije podigla optuznicu protiv njega i Sadika Ahmetovica u vezi afere sa maloljetnom Romkinjom koju je prostituisala njena baba. Mnogi sumnjaju da Ahmetovica i Durakovica pomocu te afere drze cetnici u rukama i tako objasnjavaju njihovo procetnicko djelovanje.
_____________________________
3. Pismo KBSA, IRGC, BAGI i VBHOA Visokom Predstavniku u BiH Valentinu Inzku
January 21, 2012
U ime Bošnjaka u Sjevernoj Americi, Australiji, i žrtava genocida i etnickog cišcenja obracamo Vam se kao nadležnom autoritetu za sprovedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma da sprijecite zakonodavne prekršaje ljudskih prava Bošnjaka u dijaspori vezano za popis stanovništva i oporezivanje imovine u manjem entitetu u BiH. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), Institut za istraživanje Genocida Kanada, Bosansko americki institut za genocid i edukaciju (BAGI),i Vijece BH Organizacija Australije (VBHOA) oštro osuduju usvajanje amandmana o brisanju clana 48 iz Prijedloga zakona o popisu stanovništva, domacinstava, i stanova u BiH od strane Zajednicke komisije za ekonomske reforme i razvoj Parlamentarne skupštine BiH.
Ovim se clanom uvjetovalo da se rezultati o etnickoj strukturi stanovništva popisa iz 1990 godine primjenjuju pri formiranju vlasti sve do potpune primjene Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno do završetka povratka izbjeglih i raseljenih lica. Ovaj cin predstavlja de facto legalizaciju kampanje etnickog cišcenja i genocida koji je pocinjen nad Bošnjacima u periodu 1992 – 1995 godine. Aneks VII Dejtonskog sporazuma je i dalje ignoriran od strane politicara u BiH i medunarodne zajednice, ukljucujuci i Ured Visokog Predstavnika (OHR) cime se nastavlja destrukcija Bosne i Hercegovine i narušavaju osnovna ljudska prava povratnika.
Gospodine Incko, zahtjevamo od Vašeg Ureda konkretne korake da se sprijeci brisanje ovog clana.. Kontinuirana opstrukcija Aneksa VII od strane predstavnika RS nedostatkom osnovnih sigurnosnih i ekonomskih uvjeta za povratak Bošnjaka na njihove posjede u Republici Srpskoj znaci da je Dejtonski sporazum prekršen i popis stanovništva, domacinstava, i stanova u BiH ne može biti sproveden.
U ovom slucaju, tražimo od Vas da zaštitite prava izbjeglih bh. gradana, a posebice Bošnjaka, od predstavnika RS, kao i od bošnjackih predstavnika u Parlamentu koji su zbog sitnih politickih interesa kompromitovali povratak izbjeglih Bošnjaka u RS i njihova ljudska prava na ovom teritoriju BiH. Brisanje clana 48 vraca žrtve genocida i agresije u vrijeme ratnog perioda kada su srpski vojnici prisiljavali Bošnjake na odricanje imovine. Agresija na BiH se nastavlja politickim metodama dok se predstavnici Bošnjaka u BiH svjesno odricu Bošnjaka i bošnjacke imovine u RS u korist svojih politickih pozicija u Federaciji BiH.
Takoder tražimo od Vašeg ureda da zaustavi anti-Dejtonske akcije predstavnika RS u vezi oporezivanja imovine Bošnjaka u RS. Vlasti RS koriste trenutnu situaciju u kojoj ne postoji zajednicki zakon na citavoj teritoriji Republike BiH o oporezivanju nekretnina, te zloupotrebljavaju ovu zakonsku odredbu ne koristeci iste porezne stope za osobe koje žive na teritoriji manjeg entiteta i za osobe koje imaju imovinu u RS, ali im je prebivalište van manjeg entiteta. Uzimajuci u obzir geografsku udaljenost prognanih Bošnjaka u dijaspori, i kulturu mita i korupcije cinovnika, legalni vlasnici imovine u RS se dovode pred svršen cin i onemogucava im se povratak njihovog vlasništva, koje im je vec jednom bilo oteto u toku agresije i genocida tokom 90tih godina.
Ovaj oblik administrativnog dovršavanja genocida je moguc, jer BiH i njeni državni organi ne funkcionišu na prostorima manjeg entiteta i celnici istog dosljedno onemogucavaju rad kako državnih tako i svih ostalih organa kojima je zadatak da uspostave normalno djelovanje izvršnih organa vlasti sa ciljem euro-atlantskih integracija BiH u NATO i EU.
Zbog politicke inertnosti ili nesposobnosti bosnjackih politicara u BiH, jedina nada za prognane Bošnjake predstavlja Ured Visokog Predstavnika koji je nažalost oslabio u zadnjem periodu zbog nedostatka angažmana medjunarodne zajednice. Pozivamo vas da zaustavite ovu agresiju na protjerane Bošnjake i da poduzmete sve korake, ukljucujuci i bonske ovlasti, da se sprijeci nastavak agresije i etnickog cišcenja Bošnjaka u RS.
S poštovanjem,
Haris Alibašic, Predsjednik KBSA
Emir Ramic, Direktor IRGC
Sanja Drnovšek, Direktorica BAGI
Senada Softic-Telalovic, Predsjednica VBHOA
KOMENTAR: Primjetimo da medju potpisanim nedostaje ime Namika Alimajstorovica, "lidera" SSD BiH (tzv. Svjetskog saveza dijaspore BiH). Namik Alimajstorovic je najodaniji protagonista cetnickog porjekta u dijaspori, i nema vise bas nikoga u tom "savezu", osim nekoliko njemu dodijeljenih cetnika i cetnikusa da glume ni manje ni vise nego "Svjetski savez dijaspore BiH". Ovih dana smo saznali da su vlasti daytonske BiH otvorile "Ured dijaspore BiH" u Briselu i zamislite slucajnosti, pored svih mnogobrojnih istinskih predstvnika dijaspore, oni su odabrali Alimajstorovicev SSDBiH da predstvlja dijasporu u tom uredu.
______________________________
4. AKCIJA POKRETA ZA RBiH: NEPLACANJEM FIKSNOG TELEFONA USKRATITI PODRŠKU DAYTONSKIM REŽIMSKIM MEDIJIMA
OBRAZLOZENJE AKCIJE: Da li smo se ikada zapitali koje su to poluge vlasti koje uspješno održavaju jedan režim u životu? Dakako da je to svima manje - više poznato. To su vojska, policija i sigurnosno-bezbjednosne službe (ne zna im se broj i za koga rade), sud i mediji. Da li smo se ikada pitali kako je uopšte moguce da u jednoj državi nastaloj slobodnom voljom gradjana, nezavisnoj i suverenoj Republici Bosni i Hercegovini, danas, 20 godina poslije agresije imamo jednu daytonsku BiH stvorenu na genocidu, ciji je suverenitet, ali i integritet, potpuno upitan? Kako je moguce da se preživjele žrtve genocida mire sa situacijom u zemlji, kada ista postaje njihova vlastita omca? Istovremeno, te iste žrtve biraju svaki put iste vodje i stranke, koje su ih politikom podjele dovele u ovakvu situaciju. Dakako, odgovor je jasan. Veliki dio krivice i odgovornosti leži u režimskim medijima. Mediji su veoma jako oružje u rukama režima u kojima godinama ponavljana laž postaje istina. Ono što agresori na našu zemlju i Ustavni poredak nisu mogli uraditi silom, uradili su u ovom varljivom miru koristeci medije.
Tako je postalo normalno da se na TV BiH, FTV , kao i ostalim režimskim televizijama stalno vrte prilozi cetnickog okupljanja u našoj zemlji kao nešto najnormalnije, bez ikakvih sankcija po iste a istovremeno hvataju i privode svi oni patrioti Republike Bosne i Hercegovine koji su se na legalan i zakonit nacin borili za slobodu. Vrijedjanje i nipodaštavnje Bošnjaka od strane Dodika, kao i skoro kompletne srpske vlasti u Banjaluci uz bogati šovinisticko-fašisticki dekor, postala je sumorna svakodnevica FTV ili TV BiH, što predstavlja daljnju torturu nad slobodoljubivim gradjanima naše zemlje. Izjave Bakira Izetbegovica, koji se predstavlja zastupnikom Bošnjaka, da postojanje RS ne treba da vrijedja nijednog Bošnjaka, sramota je i uvreda ne samo za Bošnjaka, nego i za svakog normalnog gradjanina naše zemlje. Slicno važi i za izjave Željka Komšica, koji kao nosilac „Zlatnog Ljiljana“ ne dovodi u pitanje opstanak RS. Posljednje u nizu dogadjaja je skrivanje oružja sa eksplozivnim sredstvima u dvorani „Borik“ u Banjaluci, gdje se neprekidno gledaocima, slušaocima i citaocima iz nijhovih medija, bez ikakvih dokaza namecu raznorazne insinuacije urote, ukljucujuci volšebne strane službe, u cemu Iran prednjaci. Naravno, mediji cute ili rijetko govore o prisustvu srbijanske policije na podrucju Republike Bosne i Hercegovine, dakle polcije koja je sudjelovala u genocidu, što predstavlja direktan udar na suverenitet naše zemlje. Treba li izmišljati neke strane sigurnosne službe kao što su iranske, kada su srbijanske tu?! Dovodjenje iranskih tajnih službi u kontekstu skrivanja oružja, jako je popularno kod Izraela. To znaju dosta dobro laktaški politicari, kako bi indirektno srozali rejting Bosne u ocima proizraelske americke javnosti. Ovo nije prvi put da srbijanska policija djeluje na tlu naše zemlje što pokazuje pocetak oživljavanja Velike Srbije. Suverenitet jedne internacionalno priznate zemlje, clanice UN je vec odavno narušen, a OHR i domace vlasti nisu ništa ucinile, niti cine da se taj suverenitet i teritorijalni integritet i zaštiti.
I u slucaju Mevlida Jašarevica, srbijanskog državljanina slicno je bilo. Danima su domaci mediji trubili o njemu da bi ga predstavili kao clana vehabijskog pokreta u BiH, kako bi našu zemlju diskreditovali u ocima zapadnog svijeta. Bilo je toliko ocigledno da domaci mediji po svaku cijenu žele ocrnuti svoju zemlju dovodeci stranog državljana u direktnu vezu sa ovim cinom. Naravno da je tu medju domacim politicarima prednjacio Bakir Izetbegovic, kao bošnjacki clan Predsjedništva BiH. Ovim zbivanjima Srbija pokazuje da se ne odrice plijena nazvanog RS, a cutanje tzv. bošnjackih lidera pokazuje da su od pocetka agresije na Republiku BiH radili protiv naše zemlje.
Stalno gostovanje politicara na ovim medijima koji više nego ocito zastupaju mracne civilizacijske vrijednosti, istih onih koji su zapoceli agresiju u ratu, a nastaviliu u miru, kao i odsutstvo onih koji zastupaju demokratiju i slobodu u pravom smislu rijeci, lahko nas navode na neka razmišljanja. Iz ovoga se može jasno zakljuciti da sve glavne poluge vlasti u Republici Bosni i Hercegovini, pocev od vojne agresije pa do današnje mirnodopske, još uvijek drži Beograd. Sasvim je vidljivo iz ponašanja tzv. bošnjackih lidera, kao i mnogobrojnih dokaza koji ih do sada terete, da se ne radi o zastupnicima bosanskih interesa i da su postavljeni od strane Beograda da bi odradili do kraja projekat Velike Srbije.
Zašto je vecina Bošnjaka nasjela na politiku tzv. bošnjackih lidera? Jednostavno, jer su u svakoj stranci, da li nacionalnoj, socijaldemokratskoj ili nekoj drugoj u kojoj ce se pronaci prosjecan glasac, postavljeni ljudi koji predstavljaju Beograd. Isto vrijedi i za vrh Islamske zajednice (IZ).
Koristeci se taktikom zavadi pa vladaj, koja je izgleda našla plodno tlo kod vecine Bošnjaka, bošnjacki lideri su uspjeli „svojem stadu“ skrenuti pažnju sa glavnog problema na sasvim nevažne stvari. A koliko su njihove medjusobne optužbe i svadje imale stvarnog efekta na život gradjana, može se vidjeti po zakonima koje su isti donijeli na državnom nivou. Tu se zaista može vidjeti kolika je razlika izmedju onoga što su rekli i uradili. Dakako, mediji su im u tome pomagali, jer kada bi imalo profesionalnije postupali, lahko bi mogli naci sasvim proturjecne izjave politicara koji sebe dovode u kontradikciju, a gradjane redovno povlace za nos. Zato kada slušam informaciju na radiju ili TV kojom daytonci žele odaslati odredjenu poruku, da bih analizirao njenu tacnost, po pravilu je negiram i tek onda dobijem istinu.
Kada spominjem medije, onda mislim samo na režimske medije. Na nezavisne režimske medije teško je i pomisliti; da li danas uopšte i postoje takvi mediji i u kojoj mjeri su nezavisni? Pa ipak, za veci broj elektronskih medija, zahvaljujuci Internetu kao globalnom svjetskom mediju, može se reci da su nezavisni. Kao razlog se može navesti i njihovo vlastito finansiranje. Zbog toga su ovakvi mediji više okrenuti objektivnom citaocu i slušaocu. Potražiti tacnu informaciju da bi se borili istinom znaci koristiti što veci broj razlicitih izvora informacija. Danas u ovom vaktu kada se priprema raspad Bosne I Hercegovine, bez obzira na njeno hiljadugodišnje postojanje, bez obzira na njen kontinuitet formalno garantovan cak Daytonom, koristiti FTV ili TVBiH, je isto što i tražiti od ratnih zlocinaca priznanje krivice.
ZAKLJUCAK: Imajuci sve receno u vidu, dlucujem da se i djelom ukljucim u POKRET ZA REPUBLIKU BiH TAKO STO CU PRESTATI DA FINACIRAM REZIMSKE MEDIJE. Kako iz patriotskih tako i ekonomskih razloga prestajem finansirati cetnicko-balijsku propagandnu TV BiH, njenu bratsku FTV, kao i sve ostale režimske televizije. Prestacu da koristim fiksni telefon i time da placam neprijateljski rad. Mjesecna pretplata za fiksni prikljucak od 16,95KM (9,80 KM za telefon i 7,15 KM za TV) i nije tako mala za prosjecnog gradjanina, zar ne!
U poptisu: Bosanac
KOMENTAR: Iz razumljivih razloga, odlucili smo da naseg saradnika potpisemo samo pseudonimom "Bosanac". Pozivamo sve vas u Bosni i Hercegovini da ucinite isto kao Bosanac, ne samo da cete ustediti, nego cete prekinuti finaciranje izdajnicke propagande.
Napominjemo, da su se jos neki patrioti samooorganizovali (kako smo i planirali pozivajuci narod u POKRET ZA REPUBLIKU) i da se odvijaju jos neke akcije, a za koje cete saznati kada dodje vrijeme.
Ocajnim borcima Armije RBiH porucujemo da se samoorganizuju i bore pod zastavom "Ljiljani" za svoja prava, a da niposto ne potezu ruku na sebe. Nasim izdajnicima na vlasti je drago sto su se nedavno trojica boraca RBiH spalili, jer nase vlasti su najveci neprijatelji Bosne i Hercegovine. Treba neprijateljima nanositi udarce, a ne sebi.
M. B.
_____________________
5. NOVO OBRACANJE BIVSIH FUNKCIONERA REPUBLIKE BiH PATRIOTIMA REPUBLIKE BiH
Pise: Dr. Muhamed Borogovac
Ponovo su se na jednoj od patritotskih FB grupa javili bivsi funkcioneri RBiH (tacnije Miro Lazovic u ime ostalih je napisoa clanak, a postirao ga je Ahatovic Nedzad). U sustini nije receno nista novo. Jedina razlika je sto Lazovic ovaj put u stvari daje veci proctor upravo na onim bezvrijednim dijelovima iz prvog javljanja, tj. pokusava da nas ubiijedi u one vec beczboroj puta ponavljane rezimske lazi da je Americka Administracija natjerala BiH pregovarace da podijele Bosnu i Hercegovinu po etnickim linijama.
Citiramo ovaj put taj dio, kojim ovaj put Miro Lazovic pocinje obracanje:
U ime clanova ratnog Predsjedništva Republike BiH, dozvolite mi prije svega da Vam se zahvalim na Vašem angažmanu u Grupi za zahtjev za vracanje legalnog, legitimnog i gradjanskog Ustava Republike BiH. Dozvolite mi da istaknem kako clanovi ratnog Predsjedništva R BiH Ivo Komšic, Stjepan Kljuic, Nijaz Durakovic i moja malenkost, svesrdno podržava svaku aktivnost ljudi okupljenih u grupi za zahtjev za povrat u život Ustava R BiH.
U obrazloženju podrške koju dajemo grupi pokušacemo da sublimiramo cinjenice koje i danas izazivaju kontravereze kada je u pitanju odmicanje od pravnog slijeda promjene Ustava R BiH odnosno verifikacije Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parlamentu R BiH:
Agresija na BiH od 1992. do 1995. godine koja je imala za cilj stvaranje vojnih i politickih predpostavki za nestanak države BiH zaustavljena je od strane medjunarodne zajednice koja je pod pritiskom i diplomatskom inicijativom americke administracije, prisilila „sve strane u sukobu u BIH“ da prekinu neprijateljstva i u Dejtonu parafiraju mirovni ugovor, a konacno ga potpišu u Parizu 14.12.1995 godine. Mirovni ugovor je stvaran u veoma nepovoljnim uslovima za BiH i rezultat je bolnih kompromisa. Razapeta izmedju dva neprirodna entiteta (FBiH i RS) koja se u Dejtonu nisu mogla problematizirati zbog protivljenja americke administracije na celu sa Richardom Holbrukom država BiH je u osnovi sacuvana kao krhka nedovršena gradjevina cija konstrukcija konstantno podrhtava pod teretom loših ustavnih rješenja. U svojoj suštini ovaj mirovni ugovor je kroz aneks 4. (Ustav BIH), dao dovoljno nade i onim politickim snagama koji su željeli integraciju BiH, ali i onima koji su politickim sredstvima nastojali dovršiti ratne ciljeve. Jedna od najslabijih tacaka Dejtonskog mirovnog ugovora je upravo u tome što je kreatore rata predvidio kao graditelje mirne i stabilne BiH. A to je ipak bila iluzija ili možda i svijestan previd americke administracije. Jer da se htjela takva BiH ne bi tadašnja srbijanska politika preko Karadzica i Mladica pokrenula ratnu opciju.
/.../
Predsjednik Skupštine R BiH Miro Lazovic i
Clanovi Predsjedništva R BiH Stjepan Kljuic, prof. dr. Ivo Komšic i prof.dr. Nijaz Durakovic "
- kraj citata.
U ja sam replicirao na gornju izjavu:
"Kada je rijec o "pritiscima americke administracije" da se potpise bilo koji ugovor, znajte da TO NE POSTOJI, to je samo izgovor nasim izdajnicima. Zivim ovdje u Americi i Actuary sam, tj. ugovorno pravo je jedan dio moga posla i znam da ne dolazi u obzir da ce bilo koji americki pravnik, a pogotovo ne vrhunski pravnici iz americke administracije, ikada izvrsiti pritisak na potpisnike ugovora, ako se nisu ogrijesili o pravne norme. To znaci, kada je agresija na Republiku BiH u pitanju samo se na zlocince mogao vrstiti pritisak, prijetnjom da ce biti kaznjeni za pocinjene zlocine. Da sam u pravu, mozete se uvjeriti i ako se sjetite da je npr. Jaser Arafat Clintonu odbio da potpise sporazum sa Izraelom. Znamo da je Izrael bio mnogostruko vazniji Clintonovoj administraciji od bilo kojeg drugog vanjskopolitickog pitanja, pa ipak nisu napravili pritisak na Jasera Arafata, jer je to protivno internacionalnom pravu. NEMA GOVORA DA BI ZBOG BANJALUKE I GENOCIDNIH CETNIKA PREKRSILI SVOJE PRAVNE PRINCIPE, A VIDIMO DA IH ZBOG JERUSALEMA I ZBOG MOCNOG JEVREJSKOG LOBIJA U AMERICI NE PREKRSISE.
Ukratko, Amerika je u skladu sa internacionalnim pravom pocela stititi Republiku BiH kao zrtvu agresije, ali su nasi izdajnici radije pregovarali o podjeli. Tek kada su Amerikanci shvatili da "sve tri strane zele podjelu" poceli su da guraju da se uspostavi mir kakav sve strane u Bosni zele, bez obzira sto je to bilo suprotno njihovom prvobitnom opredjeljenju za gradjansku RBiH, kakvu su vec bili priznali. U tom smislu veoma je moguce da je Holbrooke trazio od nasih da postuju svoje ranije (izdajnicke) preliminarne sporazume, ali opet sigurno ih nije pritiskao, tj. prijetio nekim sankcijama portiv zrtve agresije RBiH. Kako je Jaser Arafat odsetao sa pregovra sa Ehudom Barakom, poslije nekoliko godina preliminarnih sporazuma, mogli su i Izetbegovic, Silajdzic i ostali izdajnici prisutni u Daytonu. Kako je mogao Zubak ne potpisati, mogli su i oni.
Osim toga, isti ti ljudi, Izetbegovic i kompanija, su nas svojim pregovorima i doveli do Daytona koji je tada bio samo posljednji korak ka unistenju Republike BiH. Nije Dayton pao sa Marsa. Nasi izdajnici "pregovaraci" su nas doveli do Daytona. Medjutim, ono sto je najvaznije, MI I SADA MOZEMO PREKINUTI DAYTONSKO UNISTAVANJE REPUBLIKE BiH. CAK NAM I DAYTON DAJE TO PRAVO. DOVOLJNO JE NPR. DA NE PRISTANEMO NA ETNICKI POPIS STANOVNISTVA I DA NE PRISTANEMO NA PODJELU DRZAVNE IMOVINE. ZATO JE BESMISLENO PRICATI O SVJETSKIM ZAVJERAMA PROTIV REPUBLIKE BiH, SVAKO KO IMA TRUNKU MOZGA VIDI DA JE SVE U NASIM RUKAMA. Nas problem je izdaja, a ne svijetske zavjere.
U ocjenjivanju odgovornosti BiH politicara bitno je vidjeti sta je bila originalna pozicija Ameriicke administracije i UN, na pocetku sukoba, a to postaje jasno kada se sjetimo da su Amerika i UN priznali Republiku BiH suprotno javnom protivljenju Miloseviceve Srbije (i tajnom protivljenju Tudjmanove Hrvatske). Prosli put smo pisali o originalnoj poziciji Amerike spominjuci Bushov ultimatum da se JNA povuce iz RBIH. Ovaj put vas upucujemo na sjednicu Senata USA o naoruzavanju Republike BiH. Citiramo clanak o tome iz Glasnika br. 670, od 28. 10. 2010, na kraju kojega imate i link do cjelokupnog govora Senatorke Olympie Snow:
"8. Interesantan govor Americke senatorke, Olympie Snow, u kojem se zalagala za naoruzavanje Armije Republike BiH
Sjetimo se da je Americki Kongres u vise navrata izglasavao naoruzavanje Armije Republike BiH, ali da je Alija Izetbegovic od Clintonove administarcije uvijek trazio da se “Srbi natjeraju da prihvate mirovni sporazum”, radije nego da se naoruza Armija Republike BiH. Nikad nismo uspjeli docekati naoruzavanje Armije Republike BiH kojim bi se oslobadjala Republika BiH, mada su sredstva za hitnu isporuku vec bila obezbjedjena 1994, nego smo docekali samo ono sto je Alija trazio, “natjerani” su vec porazeni “Srbi” 1995. da prihvate “mir”, tacnije 49% BiH.
Iz ovoga govora Olympije Snow se vidi da su i Republikanci i Demokrati, i to sa ogromnom vecinom u Kongresu, glasali za naoruzavanje Armije Republike BiH. Vazna cinjenica koju mozemo nauciti iz ovoga govora je da je uslov za naoruzavanje Armije Republike BiH bio da “Bosanci moraju zatraziti oruzje” (a taj zahtjev nikada zvanicno nije stigao, ali znamo da su stizali Izetbegovicevi zahtjevi za odgadjanje naoruzavanja AR BiH).
Druga vazna stvar, koju do sada nikada nisam uspio objasniti sebi, a koju sam iz donjeg linka saznao, je:
Namece se pitanje: Zasto bi Amerika isla da pomogne Bosni i Hercegovini i naoruza nasu Armiju, mada bi time pogazila “UN Arms Embargo”? Znajuci da su pravne norme svetinja i za prosjecnog Amerikanca, a kamo li za kongresmene, ja nisam moga objasniti zasto bi oni zbog daleke Bosne to uradili?
Odgovor se nalazi u govoru Olympije Snow. Ona objasnjava da to ne bi bilo narusavanje internacionalnog prava. Iz onoga sto ona kaze jasno je da u stvari formalno pravno nije postojao Arms Embargo prema Bosni i Hercegovini.
Naime, subjekti internacionalnog prava su drzave, a ne geografske teritorije, brda, rijeke i doline. “Arms embargo je uveden drzavi Jugoslaviji”, kaze Snow, “i kada su se Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina odvojila od Jugoslavije i postale priznate, nezavisne drzave, embargo se odnosi samo na ostatak Jugoslavije, Srbiju i Crnu Goru.” Zato su Amerikanci bili tako komotni da naoruzaju Armiju Republike BiH, ne plaseci se da narusavaju internacionalno pravo.
Odjednom mi se razjasnilo zasto svijet nije blokirao isporuke oruzja Hrvatskoj, ili Sloveniji, ili ispruke Iranskog oruzja 5 korpusu, ili zasto su i pored “no fly zone” slobodno slijetali avioni sa oruzjem u Tuzlu itd. U stvari, “nasi” lideri (Izetbegovic, Silajdzic i ostali) su prihvatili i sirili u Bosni i Hercegovini tumecenje Srbije da se embargo odnosi na geografsko podrucje Jugoslavije, a ne samo na drzavu Jugoslaviju, sto je potpuna besmislica, jer su samo drzave subjekti internacionalnog prava. Zato im je svijet objasnjavao da Bosna i Hercegoina ima pravo na oruzje, samo treba da ga trazi, a oni su nama lagali kako nam je svjet uveo embargo na oruzje da se ne mozemo braniti jer “svijet mrzi muslimane”.
Kao sto znamo, Amerikanci nisu dobili zahtjev od Izetbegovica 1994. za ispruku vec obezbijedjenog oruzja, da se odbrani Republika BiH, nego su samo dobili zahtjev da se odgodi naoruzavanje na 6 mjeseci, da bi se “Srbi” privolili da prihvate mirovni sporazum” kojim se daje 49% BiH za formiranje Republike Srpske, sto je i ucineno 1995. kada je Alija “Srbe” privolio da prihvate daytonski “mirovni sporazum” koji je u stvari Karadzicev plan bez Karadzica, i za koji su cetnici ratovali, ali je Alija sredio da u ocima svijeta eto oni nama cine uslugu kada uzimaju 49% BiH za “mir”.
Mali nedostatak ovoga govora je sto Olympia Snow ne naslucuje da su na celu Bosne i Hercegovine izdajnici, te krivi Ameriku sto ranije nije isporuceno oruzje Bosni i Hercegovini, ne sluteci da u stvari nasi politicari nikad nisu ni zatrazili oruzje zvanicno, nego samo u propagandne svrhe pred medjima. Senatori se dobro razumiju u principe internacionalnog prava, ali nisu najbolje obavjesteni o konkretnim dogadjajima na terenu, o cemu brine Administacija (americka Vlada). U ovom slucaju nisu bili obavjesteni sta se dogadjalo na pregovorima Izetbegovica i Silajdzica sa cetnicima i HVO-om, i sta je od toga komunicirano sa Administracijom.
http://www.c-spanvideo.org/videoLibrary/clip.php?appid=597190449 "
Kraj citata iz Glasnika br. 670.
Izvinjiavamo se gospodi Nedzadu Ahatovicu i Esadu Jaganjcu, koji su se ukljucili u diskusiju na pomenutoj FB Grupi, sto ovdje necemo prenijeti njihove diskuije. Sto se tice ostalih, ukljucujuci i bivse funkcionere RBiH, oni su mogli originalnu diskusiju, necenzurisanu, procitati na pomenutoj FB Grupi.
_____________________
6. ISTINSKI PATRIOTIZAM JEDNOG BORCA ARMIJE REPUBLIKE BiH I U RATU I U MIRU
Prije par sedmica nam je jedan patriota Republike BiH, bivsi borac Armije RBiH, iz Doboja, koji se u Glasnicima potpisjuje kao Sico, poslao svoju pjesmu za objavljivanje. Nazlaost, ja sam smatrao da pjesma nije za objavljivanje u Glasniku i ja sam mu odgovorio, navodeci slijedece razloge neobjavljivanja:
"Pjesme sluze da se iskazu emocije, npr. ljubav, bilo prema domovini, ili djevojci, ili majci itd. Pjesmom se ne objasnjavaju ruzne stvari: mito, korupcija itd. Isto tako moras voditi racuna da ne dolazis u kontradikcije. Kako moze biti “sloboda tuge”? Razumijem da covjek moze biti tuzan u slobodi, ali zbog neceg drugog, npr. sto mu je neko za slobodu poginuo. Ali ako je tuzan zbog “slobode”, onda to nije sloboda. Ovo u Bosni nije sloboda, ljudi su sada porobljeniji nego ikad ranije."
Usput sam ga obavijestio da se u njegovom komsiluku u Gracanici odrzava jedan patriotski skup.
Uskoro stize njegov razocarani odgovor:
"Poštovani Muhamede. Pitam se, u što spadaju mito i korupcija na kojima pociva svo zlo naše postratne RBiH? Isto tako, zar vi smatrate trivijalnošcu ako svakodnevno, upravo zbog mita, korupcije, bešcutnosti, izdaje i javašluka naših, nazovi "vodja", dokazane patriote, veterani odbrambeno-oslobodilackog rata "92-95" kidišu na sebe i clanove svojih familija? Zar mito i korupcija (tužilaca, sudija, policije, politicara) ne spadaju u nepravdu?
No, necu više o tome. U svakom slucaju, ponosan sam da si mi kao clanu NKRBiH pokreta za RBiH, preporucio da sa zastavom sa "ljiljanima" uzmem ucešce u Gracanici na gore navedenoj manifestaciji. Smatraj to odradjenim sa moje strane." - kraj citata
To je ono sto bih ja nazvao patriotizam. Licne razmrice nikada ne smiju biti smetnja u zajednickoj obavezi odbrane domovine.
M. B.
_________________
7. Šminkanje politickog monstruma
Skracena verzija clanka objavljenog 14.1.2012. na portal Analitika
Piše: Andrej Nikolaidis
/.../
Pakleni stroj: Moj prijatelj Enver Kazaz je na e-Novinama objavio izvrstan tekst o ideološkom stroju ciji je zadatak da pripremi teren za buduce proglašenje nezavisnosti Republike Srpske. Njegovom tekstu imam dodati sljedece: za volanom stroja danas je Dodik, juce je bio Rašo, sutra ce biti neko drugi.
Stroj je, medjutim, sklopljen i programiran u Beogradu, odakle se njime i upravlja. Republika Srpska nikada nije bila, niti ce to biti, autonomni projekat bosanskih Srba. Ona je dio projekta srpske nacionalisticke elite, koja je živa, zdrava, nerazmontirana, na vlasti i više nego operativna – u punom pogonu, dapace.
Paralelno sa ideološkim inžinjeringom legitimizacije RS-a, koji je opisao Kazaz, odvija se brutalna delegitimizacija crnogorske nezavisnosti, koja se još od predreferendumskog vremena tretira kao kriminalni projekt kriminalne oligarhije. Pa stoga sa crnogorskom nezavisnošcu treba uciniti ono što se i inace cini sa imovinom stecenom kriminalom: oduzeti je.
Politicke paralele: Smatrati genocid legitimnim nacinom za stvaranje jedne države, a istovremeno imati pritužbe na ulogu šverca cigareta u stvaranju druge – to je cinizam impresivnih razmjera. Tim prije što nezavisna Crna Gora nije švercerski ni tajkunski, nego projekat antiratne, prozapadne manjine crnogorskog društva.
Da još jednom ponovim ocigledno: delegitimizacija crnogorske nezavisnosti, kao ni legitimizacija nezavisnosti Republike Srpske, nisu moguci bez aktivne i sveobuhvatne uloge Beograda.
U Crnoj Gori je dodatan problem to što Beograd instrumentalizuje pitanje korupcije, a vlast uzvraca igrom na oštrici noža: tako što, da bi izbjegla bolne antikoruptivne akcije, intrumentalizuje imperijalnu politiku Beograda. Zagovornici teze o korupciji negiraju pritisak Beograda, zagovaraju pomirenje sa cetnicima, paktiraju sa Amfilohijem, dok zagovornici teze o pritisku Beograda minimiziraju pitanje korupcije.
Kao i obicno, nije ili-ili, nego i-i: naravno da je problem korupcija i naravno da Beograd destabilizuje. Kada bi Podgorica smanjila pljacku i pohapsila tajkunsku djubrad, pritisak Beograda time ne bi postao slabiji, ali bi svakako bio manje efikasan.
Buduci da, sa jedne strane, u Njujorku Balkana (tj. Beogradu), stoji jasan, precizan projekat i odlucnost, a sa druge, i u Crnoj Gori i u Bosni, konfuzija, korupcija i slabost elita, sva je prilika da ce se pokazati da Dobrica Cosic, opet, nije bio u pravu: Srbi bi ovoga puta u miru mogli dobiti ono što su izgubili u ratu.
______________________
8. Bosanski jezik
Autor: Suljeman Alickovic
Oni koji ti dekretima ukinu ime, mogu da te nazivaju kako hoce. Reci ce i da si nacionalno neopredijeljen.Kada tvoj jezik mocniji proglase svojim - ostaješ bez njega. Ako velike epove tvog naroda (Omer i Merima i Hasanginica) proture u Evropu kao svoje, a nose imena tvoja, šta ceš ih upitati? Pa hocete li da me zatrete, da me osudite na konacni nestanak?
Bogomili Sandžaka (osvrt na historiju Bošnjaka Sandžaka)
U zatamnjenoj historiji Bošnjaka stoljecima se pokušavalo negirati postojanje Bosanskog jezika, iako postoje dokumenti koji govore sasvim suprotno. Tako jedan od najvecih putopisaca, Evlija Celebi, piše o prvom Rijecniku Bosanskog jezika iz (1631.godine), i kaže: “Ucenjaci i pjesnici šeher Sarajeva napisali su jedan rijecnik na bosanskom jeziku u stihovima, po uzoru na perzijsku knjigu Šahidi, iz koga su ovdje prenesena dva metruma. “
Poznato je da u svim nacionalnim euforijama, politickim i teritorijalnim pretenzijama, u cilju osvajanja tudjeg i nametanja svog, narodu se, na teritoriji na kojoj živi, kao temelj uzima ime sopstvenog i namece tudji jezik. Tada nastupa tradicionalno neukusno silovanje jezika, namece se i tudje ime, koje mu je etnološki strano: mijenja se leksika i pravopis, a domorodacki narod zapostavlja i prepušta nepismenosti i nemogucnosti školovanja, da bi se kasnije tvrdilo kako taj narod nikada nije bio pismen ni prosvjecen, niti da je imao svoj jezik. Uspostavljajuci nelogicnu tezu da nije bilo nas, ostali bi najnepismeniji narod na Balkanu. Nasuprot ovoj lažnoj tezi, imali su Bošnjaci i svoje pismo (bosancicu-zapadna verzija cirilice), a sve do okupacije Sandžaka 1912/1913., i njegove podjele izmedu Kraljevina Srbije i Crne Gore, imali su temeljito islamsko obrazovanje i svoje islamsko duhovne institucije (alhamijado, turski, persijski i arapski jezik i arapsko pismo) koje su naprecac ukinute i Bošnjacima zabranjene. Navešcu samo jedan od primjera zabrane od svega onoga što je Bošnjaku zabranjivano, Razvoj školstva Rožaja i okoline:
»Upravitelj škole, Miloševic, otpoceo je energican rad. Medjutim, ubrzo je došao u sukob sa narodom zbog islamske vjeronauke, a nastavnim planom i programom vjeronauka smatrana glavnim nastavnim predmetom, Miloševic je osporio da se u školi u Rožajama izvodi islamska veronauka.» Rožajski zbornik br.5 1986. god.str. 82.
Ova cinjenica govori da je cak i na vjersko ubjedjenje Bošnjaka vršen atak, a o njegovom otetom jeziku je suvišno i voditi diskusiju, sa onima koji ga oteše prisilno prisvojiše.
Sve se to cinilo u cilju ostvarenja velikosrpskog «velikodržavlja» i plana «Svi Srbi u jednoj državi.» Medjutim, veoma je poznato da su upravo Bosanci stekli pravo koje im niko ne može osporiti, da svoj jezik nazivaju bosanskim. Cinjenica je da jedino oni nikada nisu imali problem izmedju izgovorene i pisane rijeci, tj. književne i narodne rijeci. U Srbiji se sve do priznavanja standarizacije pravopisa i Vukove reforme pisalo slavensko-serbskim jezikom sa 44 slova (znaka) koji narod nije razumio. Vuk je sve prikupljene umotvorine kod Bošnjaka i svih ostalih nazvao srpskim, ponovo u cilju negiranja tudjeg i njegovog prisvajanja, a sve prema ideji velikodržavnosti.
Potpisani dogovor : U Becu 28.ožujak p.n. 1850.godine: Ivan Kukuljevic s.r.; Dr.Dimitrije Demetar s.r.; I.Mažuranic s.r.; Vuk Stef.Karadžic s.r.; Vinko Pacel s.r.; Franjo Miklušic s.r.; Stjepan Pejakovic s.r.; Đ. Doncic s.r.; razotkrivaju postojanje Bosanskog jezika. I sami potpisnici su se dogovorili oko južnoslovenskog jezika, i kažu: »Jednoglasno smo priznali da je najpravije i najbolje primiti južno narjecje, da bude književno. Iz ovoga se može zakljuciti da je za osnovu tog «novog» jezika uzet govor Bošnjaka - Istocna hercegovina i Novopazarski sandžak, iako je zadatak svih potpisanih bio negiranje postojanja bosanskog jezika, iako postoji u Povelji Kulina Bana (29 VII 1189) pa preko pisanog bosansko-turskog rijecnika koji je štampan 1631.god. koji je izdao Muhamed Hevai Uskufi.
I tako je to trajalo decenijama; za njih cas postojiš, pa te onda nema, ali si uvjek tu i vijekovima ljubomorno cuvaš tvoj Bosanski jezik. Nastavljaš tamo gdje su stali tvoji djedovi koje na Kosovu nazivahu Bošnjacima cim bi progovorili, u vrijeme Osmanlijskog carstva tvojim jezikom. Bosanski je bio službeni jezik na dvoru Sultana, a za vrijeme vladavine Austro-Ugarske teritorijom Sandžaka od 1914.god. do 1918.god. Bosanski jezik je bio priznat što potvrdjuje i sljedeci dokument:
Umrlica Petruše Keljevic
Umrla:19 juna 1918.god.
Mjesto smrtnog slucaja:Jablanica
Pol umrlog: Žensko
Godina starosti umrlog: 60. godina
Vjera umrlog: Grcko-istocka
Maternji jezik umrlog: Bosanski
Zanimanje umrlog: Zemljodelacki
Uzrok smrti: Starost
Datum: 20. juni, 1918.
Potpis opcinskog predsjednika
Džemo Jusovic
Potpis opcinskog pisara
Bejto Fetahovic
Potpis prijavnika
Medo Osmanovic
MP: Gemeindeamt Ribaric
______________________
9. GLASAJMO ZA FILM ANGELINE JOLIE
Ovdje je link jedne od najvecih web stranica na kojoj se moze glasati (ocjenjivati) nove filmove. Cetnici su se organizovali i masovno ocjenjuju Angelinin film sa jednom zvjezdicom. Vecina drugih neutralnih gledalaca daju po 10 zvjezdica, jer je film zaista dobar. Ako imate email account na Google-u ili ako imate FB account ne morate se registrovati, nego kliknete na odgovorajuce "dugme" i dobijate pravo da glasate.
http://www.imdb.com/title/tt1714209/


START
DOWNLOAD
FORUM
GALERIJA SLIKA
SEKCIJE
LINKOVI
DINO SARDI
ACCOUNT
© BFTM