Jedan od najpoznatijih sljedbenika tradicije uspješnog povrtlarstva u bijeljinskom kraju BiH, svakako je Meho (Mujo) Hujdurović, viši stručni saradnik u poljoprivredi, koji je 33 godine radio u Poljoprivrednom zavodu Bijeljina, od čega je 20 godina bio direktor. Uz to, Hujdurović je dao veliki doprinos selekcionisanju, uzgoju i priznavanju sorte kupusa poznate pod nazivom "bijeljinski kupus", zaštitnog znaka Semberije, a ni danas, na početku devete decenije života, ne može bez bijeljinskih bašti i uzgoja povrća.
BIJELJINSKI KUPUS
Tradicija povrtlarstva, odnosno intenzivnog uzgoja povrća u Semberiji i njenom središtu Bijeljini, seže još iz prve polovine 19. stoljeća, a sa dolaskom Austrougarske, krajem istog stoljeća, u Bijeljinu stižu i nove sorte povrća i nova sjemena, a to je i vrijeme kada se posebno ističu ugledne bijeljinske povrtlarske porodice Alimujkić, Opalić, Duraković, Trbić, Bogdanović i Hujdurović. U doba Kraljevine Jugoslavije osniva se i prva Zemljoradničko-kreditna zadruga, a nakon povrataka Muje Hujdurovića sa seminara o poljoprivredi u Sarajevu, 1928. godine, povrtlarstvo u Semberiji dobija novi zamah.
Jedan od najpoznatijih sljedbenika tradicije uspješnog povrtlarstva u ovom kraju BiH, svakako je Meho (Mujo) Hujdurović, viši stručni saradnik u poljoprivredi, koji je 33 godine radio u Poljoprivrednom zavodu Bijeljina, od čega je 20 godina bio direktor. Uz to, Hujdurović je dao veliki doprinos selekcionisanju, uzgoju i priznavanju sorte kupusa poznate pod nazivom "bijeljinski kupus", zaštitnog znaka Semberije, a ni danas, na početku devete decenije života, ne može bez bijeljinskih bašti i uzgoja povrća.
"Bijeljinski kupus ima dobre karakteristike. Glavica naraste u prosjeku od 2-3 Kg, u dobrim uslovima do 4 Kg. Prinosi iznose 3,5 - 4 tone po dulumu, a na dobro pripremljenim parcelama i do 6 tona. Nove sorte možda daju veći prinos, ali se po kvalitetu ne mogu mjeriti sa našim kupusom. On ima značajan procenat celuloze i šećera te je dobar za kiseljenje, a zbog tankog lista i rebara dobar je za sarmu, ali i za svježu potrošnju, za salatu ili kuhanje. Glavica je tvrda, list slijepljen, i na ljušti se pri transportu," kaže za Avaz Meho Hujdurović.
To je i razlog, dodaje, da je njegova cijena na pijaci svake godine dvostruko viša od cijene novih sorti, tako da bijeljinski baščovani bi danas bijeljinski kupus, vrlo često prodaju već "na njivi".
Selekcionisanje "bijeljinskog kupusa" počelo je 1973. godine u Poljoprivrednom zavodu Bijeljina, na prijedlog profesora Jasnića iz Zemuna, a sorta je priznata 1977. godine na Saveznoj komisiji za priznavanje sorti, bivše Jugoslavije, u Beogradu. Prema Hujduroviću, od 12 sorti, "bijeljinski kupus" bila je najbolja.
"Šteta što ga nema za kupiti nigdje više, ni u svježem stanju, ni ukiseljenom"?
(http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=23&t=72099 - Bijeljinski kupus)
°
