RSS FeedYouTube videoVimeo videoLinked InGoogle +TwitterFacebook
Nalazite se na: Bijeljina ® Forever»Dino Sardi Only Bijeljina»Bijeljinski memento
Bijeljinski memento

Bijeljinski memento

Đanija sam sreo jednoga dana u luci. Nismo se vidjeli toliko godina, a ipak sam ga prepoznao. Imao je dugu sijedu kosu i bradu, a ispod ruke je imao pregršt turističkih prospekata i zemljopisnu kartu. Iznenadio se kada me vidio i odmah me pozvao u prvu konobu na piće. Imao je mali turistički brod kojim je prevozio turiste do okolnih otoka i upravo je trebao odraditi jednu rutu.

Pravednik iz Rusije

23.11. je godišnjica mučeničke smrti Aleksandra Litvinjenka,.. Pročitaj više

Bio je član 50. takozvane “zlatne” generacije maturanata Bijeljinske gimnazije. U toku razgovora upitao sam ga da li se sjeća Bijeljine. Rekao je da je njegov odnos po tom pitanju specifičan. Nije ni rođenjem ni porijeklom iz tog grada, niti mu se iko od njegovih tamo rodio ili sahranio.

Nije imao ni kuću ni zemlju, pa ipak mu je tamo nešto ostalo.

Bijeljine bi se sjetio nekada s jeseni, kad je tmuran i kišovit dan, kada zrak odiše melankolijom i kada je kao što bi rekao jedan naš pjesnik “more od olova, a nebo od borova“. Bijeljine bi se sjetio i nekada kada bi pogriješio u procjeni neke osobe ili događaja. Tada bi mu se činilo da sam sebi kaže: “Ništa nisi shvatio u Bijeljini“. A možda nije imalo šta da se shvati.

Bijeljinski memento

U jednom trenutku došao je do našeg stola momak koji mu je bio pomoćnik i rekao: “Barba, trebamo isploviti, ljudi postaju nestrpljivi“. A on je odgovorio: “Hajde mali, vrag odnija i prišu. Vidiš da imam važan razgovor“.
Rekao je da mora ići i da bi volio da se opet vidimo, kad bude bilo više vremena. Pitao je gdje ćemo se naći. Zatražio sam da mi da zemljopisnu kartu, koja je bila na stolu. Raširio sam kartu i označio jednu tačku na njoj. Ako se ispuni jedan uvjet, a to je sloboda, najbolje bi bilo da se tu nađemo.

Nije me baš dobro razumio pa sam mu rekao: “Stotinama kilometara odavde ima jedan grad u ravnici na sjeveru jedne zemlje. To će biti mjesto našeg sastanka“.
Uzeo je kartu i kada je vidio koje je mjesto označeno, nasmijao se i pružio mi ruku. Kada je otišao još jednom se okrenuo i mahnuo mi s pristaništa.

A meni je tada samo preostalo da naručim još jedno piće i da gledam jedan brod dok se nije izgubio na pučini.
autor-dino-sardi-150x30

Slični postovi

Ostavite svoj komentar

Vaše ime: (obavezno)

Vaš Email: (obavezno)

Vaša Web stranica: (nije obavezno)

Autorizacijski kod sa slike: (obavezno)


Vaša poruka: (obavezno)

Pošalji komentar