RSS FeedYouTube videoVimeo videoLinked InGoogle +TwitterFacebook
Nalazite se na: Bijeljina ® Forever»Sabirine priče»Dva Morića
Dva Morića

Dva Morića

Lijepo je imati brata, a dva, još ljepše. Dva, ko dva oka, ko lijeva i desna ruka, ko zemlja i nebo. Nemožeš hodati bez zemljine blagodati, niti živjeti bez nebeskog svoda, jer zemlja te drži čvrstom, a nebo sigurnom. Tako se Sabira osjećala, čvrsta i sigurna.

Iako su njena braća udaljena od nje, ona je u sebi nosila njihovu snagu. Nosila bademaste oči, tugu na licu i osmjeh na usnama.

Imali su oni razlog zbog čega bi tuga, na momenat pokrivala njihova lica, a smješak dolazio i odlazio kao proljećno sunce. Vezala ih je ista tuga , bol za voljenim, bol koja nikada ne umire. Zamišljala je ona svoju braću, i dalje kao dječicu sa sokaka. Trčkaraju po kamenim stazama, igraju se klikera, razmjenjuju sličice, hvataju golubove. Radosni kao zmajevi kad se vinu u visine. Jer znala je da zmajevi ne lete sa vjetrom, već se vjetru opiru, a i ona je se sa njima opirala Životu.

Braća njena, dva starija brata.

Dva Morića

Prije se rode, prije započnu život, prije prohodaju i prvi padnu. Zatim, pokažu mjesta na kojima su pali da i ti ne bi pala. Oni hodaju gledajući ispred sebe, a ti pratiš njihov trag.

Da li sam ja izgubila taj trag? Ako jesam, onda ću se i ja izgubiti, izgubiću se“ ….

Pamtila je Sabira onu poznatu Bosansku sevdahlinku „Dva Mladića, dva Morića“.

Kad god bi je čula , plakala bi.

Video: Safet Isović – Braća morići

Zahvalna je bila dragom Allahu što njena braća nisu imali takvu sudbinu, a oni su bili njeni Morići.

Srećna je što ih i dan danas gleda, srećna jer su se spasili Užasa poslednjeg rata. Srećna je i dovi za njih. Dovi, kasno u noći, dok oni spavaju. A poželi ih, kad ih dugo ne vidi. Čekala bi ih na prozoru, gledala da li će naići, baš kao i prije kad bi ih pratila pogledom sa balkona velikog solitera.

Stariji brat bi onako svom brzinom prošao, dok bi mlađi lagano, pazivši na košulju da mu se ne izgužva. A voljela ih je uvijek isto, obojicu, i još uvijek. Pa zar bi sestra i mogla drugačije!

A sad, godine idu, čine svoje, a mi starimo.

Njena braća su već odrasli ljudi, a ona žena, u četrdesete već ušla. Pa neka, oni su i dalje djeca. Nečija djeca. I zauvijek to i ostaju. Samo nedostaju joj puno. Kad joj je teško voljela bi da im to kaže, da budu uz nju, da joj pruže bratski zagrljaj. Jer oni su je najbolje poznavali. Znali su da bi im ona sve u životu dala, jer bila je zaslužna da živi u ljubavi i sreći.

Pa ipak, oni su njeni. Brat i Sestra ostaju zajedno do kraja zivota. Ne razdvajaju se nikada, kao što se onaj list ne odvoji od grane, a grana od stabla. Uvijek su iznova zajedno. Oni su treptaj oka. Uvijek jedni uz druge.

Jer oni su njeni Heroji, njeni Pratioci u životu!

Dva Mladića, dva njena Morića ….autor-var-200x30

Slični postovi

Bez komentara

  • 25 Juni, 2016 12:00 pmObjavljeno 1 godina staro
    BNATADMIN (Autor)

    Aferim naša draga Sabira. Nek si nam akobogda živa i zdrava još dugo, dugo!

    Komentariši

Ostavite svoj komentar

Vaše ime: (obavezno)

Vaš Email: (obavezno)

Vaša Web stranica: (nije obavezno)

Autorizacijski kod sa slike: (obavezno)


Vaša poruka: (obavezno)

Pošalji komentar