RSS FeedYouTube videoVimeo videoLinked InGoogle +TwitterFacebook
Nalazite se na: Bijeljina ® Forever»Sabirine priče»Vrijeme ne liječi ...
Vrijeme ne liječi ...

Vrijeme ne liječi ...

Pitali su je kako je, kako se osjeća nakon toliko godina provedenih u tuđem svijetu, kako živi?

Pa kako bi i mogla.

Osjećala se isto kao i onog dana kad je napustila rodno mjesto. I dalje je u srcu osjećala studen, u duši prazninu, a u očima joj se vidjela tuga.
Pokušavala je to da sakrije, pokušavala je ne misliti o prošlosti, ali nije uspjevala. Ne može se protiv srca. Mislila je, sve će to jednom proći. Vratice se svojoj kući i sve će biti ko i prije.

Vrijeme ne liječi …

Ali i dalje je sve isto. Godinama već. Nadala se da ce vremenom nestati njena bol, da će joj vrijeme pomoći, ublažiti njenu nostalgiju, izliječiti najveću ranu.

Ali na žalost, vrijeme ne liječi.

Vrijeme samo ide dalje i ostavlja tragove koji se ne mogu izbrisati. I onda, šta da se kaže, šta da odgovori kad je pitaju „kako je“?

Samo bi se blago osmjehnula, jer ništa joj ovdje ne može zamjeniti njen topli dom. Ništa je ne podsjeća na djetinjstvo, na mladost, na smijeh, na prijateljska druženja iz tog lijepog vremena.

Ništa.

Sve je tako hladno, baš kao i ova Zima. Sve ove godine se osjećala isto. Samo pusta praznina, a duša jos uvijek širi ruke i očekuje nekoga, kao gost da se pojavi. Nekoga iz daleka, nekoga iz onog lijepog života, veseloga grada.

Ali, nema nikoga.

Niko se neće vratiti, niti pojaviti.

Možda neko nekad na nekom drugom mjestu, a neko nikad. Svi smo ostali na istom, neko sam, neko bez nekoga, a neko se nije ni pomaknuo. A svi smo, to je sigurno ostavili nešto na jednom istom mjestu, a to se mjesto više nikad nemože pomjeriti.

Ono ostaje kao jedna Statua, da podsjeća svakoga na nešto, nekoga na nekog. I svi smo umrli u isto vrijeme, na istom mjestu. Umrli, a Živi. To ova tuđina ne razumije, ne tješi. Ne zna ona za tu Bol.

Vrijeme ne liječi …

Ne zna tuđina da ćemo dok smo živi isto patiti. Isto će nas boliti.

Hvala ti tuđino na svemu, na mnogo dobrog što si nam dala. Hvala ti, mi to netrebamo. Mi želimo samo naše. Mi želimo ono što nam ti nikad nećeš dati, ono što ni mi sami ne možemo nikad više vratiti.

Zato neka je više niko nepita kako joj je, jer ona će uvijek imati isti odgovor.

Ne želi ona da zaboravi, ne želi ona ni sa čim da zamjeni svoju bol, svoju uspomenu. Ne želi ona da bude kao mnogi drugi što su zaboravili SVE zbog novog života. Ne ona takve osobe zaobilazi i ne želi biti u njihovom društvu. Samo im može jedno reći, ona je Bosanka i to će uvijek i ostati.

Video: Halid Muslimović – Tuđina

Zato, neka niko nepita kako joj je u Tuđini.

Ona ne može više da ponavlja jednu te istu riječ „Patnja“. Ona živi, a unutra pati. Eto kako je u tuđini. Sve imaš, sve možeš da podjeliš, samo bol i tugu ne. To osjeća samo onaj ko se osjeća kao ona.

Tijelo ovdje, a srce i duša u rodnom kraju.

I tako će biti do kraja života.

Jer danima bi ona mogla pisati o životu u tuđini, o narodu koji i ne spomene Bosnu, o sreći i veselju koje lebdi nad ovom tuđinom. A radosti niđe.

Ne pripada ona ovom svijetu, ovom vremenu, koje joj ni u čemu nije pomoglo, a ni izliječilo tugu.

Ali srce, i nakon toliko godina se ne predaje, i dalje kuca istom melodijom,

Pjesmom Rodnog Grada“.va-200x30

Video: Subhija Šehović – Eh, Bijeljino, lijepa li si

Ostavite svoj komentar

Vaše ime: (obavezno)

Vaš Email: (obavezno)

Vaša Web stranica: (nije obavezno)

Autorizacijski kod sa slike: (obavezno)


Vaša poruka: (obavezno)

Pošalji komentar