RSS FeedYouTube videoVimeo videoLinked InGoogle +TwitterFacebook
Nalazite se na: Bijeljina ® Forever»Sabirine priče»Zimska studen
Zimska studen

Zimska studen

O, moje uspomene“. Halalite mi, halalite ovoj ludoj glavi, ovom već ogluhlom srcu, halalite što se prisjećam ponovo iste uspomene, te hladne studeni, te daleke zime. Ne budite ljubomorne, o moje uspomene što se srce vezalo samo za tu jednu ledenicu života.

Zimska studen

O moj Decembru, kažu da te ne trebamo spominjati toliko, da si ti tuđi, tebe slave i tebi se raduju, a ja im kažem da si ti i naš, da ti se i ja radujem, da te i ja slavim ali na svoj način. Da te volim, a da sa tim ništa ne rušim, ništa ne gazim. Ti si od boga dat, kao i svaki drugi mjesec u godini. Meni si dat posebno, ja znam zašto, oni ne znaju. Oni ne znaju za ljubav, za osmijeh, za zimske dječije radosti, za srećno i bezbrižno djetinjstvo, za snješka, sanke i grudvanje, za sve pahuljice po licu, promrzle ruke, trag stopa u snijegu, klizu, za smijeh pa i za tugu.

Meni si ti to sve, sve u jednom mjesecu. O moj Decembru, zamisli svaki lijepi petak u tebi, a kažu nisi naš. Zamisli dragi mjesec Ramazan. Zamisli ga u tvojim hladnim danima, a kažu nisi naš. Tuđi si, oni te slave. Šta ćemo onda moj voljeni mjesecu? Da te ne dočekivamo, ne postimo, da ti se ne radujemo? Oni ne znaju, oni ne razumiju. Oni ne žele da znaju, a kažu da su na pravom putu. Na pravom putu, pa đe sam onda ja? Ja koja volim sve dato od Allaha. A on nam je dao onoliko tereta koliko možemo da ponesemo. A ja, nikome ne trpam svoj teret niti ga želim od nekoga. Svako je nosilac svog bremena.

I nedam im da mi te uzmu, moj Decemru.

Nemogu mi zabraniti da te volim, da te nosim u srcu i da si mi poslije Ramazana najdraži mjesec. Poseban. U tebi sam u isto vrijeme i srećna i tužna. U tebi mi je dio srca. Od tvoje studeni mi je uvehla duša, tijelo prekrio veo tuge. U tebi mi je crnina prekrila bijelinu veselja, radost na licu, sjaj u oku. U tebi mi je snijeg prekrio voljenog Oca. Zatrpao je jednu ljubav. Toliko uspomena u tebi, a hoće da mi te uzmu, zato što nisi naš. Ništa ne slavimo u tebi. Ispraćaju te neki drugi u veselju i raduju ti se.

Zimska studen

Svake godine ponovo.

A ja, ja te dočekujem srećna kao malo dijete, a ispraćam sa tugom i suzama. Svake godine. Oni to znaju. Znaju samo da osuđuju. Saslušajte prvo, o ogluhle uši naroda našeg, saznajte istinu pa onda raspravljajte. Doživite ovu moju zimsku studen pa me onda okrivite.

Neznate koliko radosti donosi mjesec Decembar, koliko uspomena oživljava, koliko suza obriše.

Ja mu se radujem kao i onda u djetinjstvu, kao onda kada sam bila najviše srećna, onda kada sam se najviše smijala. Tugujem za njim kao dijete bez roditelja, kao malo lane u šumi, kao drvo koje podsjeku, kao suza ostala na toplom dlanu.

I srećna sam i tužna u njemu, jer mi je on, samo on jedini svijedok danas za tu moju uspomenu u njemu. Samo mi on dođe u posjetu, samo me on obiđe u noći, pokrije me. A ja mu ostavim upaljenu malu svijećicu da vidi.

Zimska studen

I kažu, svijeće nisu naše. A ja ostavim onu mirišljavu, koja podsjeća na ljubav, na topli dom. Samo me voljeni Decembar, u hladnoj noći pomiluje po licu umjesto brižne Očeve ruke. Samo mi on spusti ruku na kosu, umjesto voljene Majke, obriše suzu sa lica umjesto Voljenog. Samo me on zavije snijegom, snijegom uspomena.

I zato, nedam da mi kvare sreću u tebi, da me odvraćaju od tebe, da mi ruše moju uspomenu. Nedam da mi otope led na srcu, jer taj led je moj život, moja snaga. Sve dok je tebe Decembru moj , biće i tog leda u meni. Ta zimska studen je ustvari vatra koja me grije.

I dok sam živa, dočekivaću te i ispraćati onako kako ja znam i nikad im više neću dozvoliti da kažu da nisi naš. Ako ne žele ,ne moraš biti njihov, ali si zato moj, samo moj.

Ti si moja i Radost i Tuga. Ti si dio mene.

Dođi mi opet, Bujrum. Ja ću te uvijek vjerno čekati. Jedno malo svijetlo na prozoru će da gori, znaćeš da je za tebe. I svaki put, svake godine te sve više volim i sve si mi draži. Neka se pitaju zašto? Više mi i nije važno jer znam samo da mi te je dragi Allah dao i šalje mi te da me podsjetiš na najljepše dane, sreću, a i tugu. Jer sve je od njega.

A dok je tebe, postojaće i moja uspomena. Postojaće zima i snijeg. Postojaće studen koja čuva jedno prazno i napaćeno srce
va-200x30

Slični postovi

Ostavite svoj komentar

Vaše ime: (obavezno)

Vaš Email: (obavezno)

Vaša Web stranica: (nije obavezno)

Autorizacijski kod sa slike: (obavezno)


Vaša poruka: (obavezno)

Pošalji komentar